Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Nikolaj Vasiljevič Gogolj rođen je 31. ožujka 1809. godine u Ukrajini, mjesto
Soročinci.
Potječe iz plemenitaške obitelji, a njegov otac je pisao kratke komedije za kazalište.
Svoje obrazovanje stjecao je u Petrogradu, Nježinu i Poltavi. Imao je idiličnu viziju
o služenju svojoj državi, radio je kao činovnik, ali kada je shvatio na koji
način žive petrogradski činovnici, razočarao se. Na Petrogradskom sveučilištu predavao je povijest, te radio kao odgojitelj plemićke djece.

Gogolj je utemeljitelj modernog ruskog realizma i jedan je od najznačajnijih
književnika. Veliki utjecaj na njegovo stvaralaštvo imao je Puškin.
U vrijeme kada Gogolj piše svoja djela Ukrajina je dio Ruskog Carstva, piše ih na ukrajinskom i ruskom jeziku.

„Hans Kihelgarten“ je njegovo prvo djelo koje je spalio jer je vjerovao da može mnogo bolje. Razvija pripovijetku kao poseban dio književne proze.

Njegova djela su pripovijesti „Kabanica“, „Nos“, komedija „Revizor“,„Ženidba“, romani „Taras Buljba“, „Mrtve duše“. Njegov tipični stil pisanja je „smijeh kroz suze“. Gogolja se može smatrati „ocem ruske prozne književnosti“ jer je zbog njega došlo do
prevlasti proze nad poezijom. 2009. godina proglašena je Gogoljovom godinom prema UNESCO kriterijima, koja je bila i 200. godišnjica njegova rođenja.

Umro je 4. ožujka 1852. godine u Moskvi.