Marko Marulić

Marko Marulić (pravim imenom Marko Marul Pečenić) rođen je u Splitu 1450. godine. U rodnom je gradu završio prve (latinske) škole, a pravne i humanističke znanosti studirao je na sveučilištu u Padovi. Po­slije toga živio je u Splitu, gdje je obavljao različite dužnosti (sudac, egzaminator notarskih spisa). Napustio je grad podno Marjana u šezdesetoj godini, da bi se nakon dvije godine provedene na Šolti ponovo vratio u Split, gdje je i umro 1524. godine.
U skladu s kršćanskim odgojem, Marulić je izgradio i svoj moralistički pogled na svijet. Za njega vjera nije metafizički nego etički pro­blem i stvar duhovne discipline. U tom duhu napisao je svoja najpoznatija nabožna djela na latinskom jeziku (De institutione bene vivendi per exerripla Sanctorum, 1506. godine; Evangelistarium, 1516. godine; De humanitate et gloria Christi, 1519. godine i dr.). U tim je djelima nastojao lite­rarnim stilom učiniti čitateljima pristupačnijom problematiku kršćan­stva, pa su zbog toga neka od spomenutih djela doživjela niz izdanja u različitim gradovima Europe.

Glas značajnoga latinista utvrdio je i epskim spjevom Davidijada (oko 1517. godine), u kojem prepričava zgode preuzete iz Biblije — o Davidu koji je ubio Golijata. Spjev je pisan u heksametrima i dvanaestercima (ukupno 6754 stiha), a sastoji se od 14 pjevanja.

Osim idejom kršćanstva, Marko Marulić se zanosio i misijom bu­đenja nacionalne hrvatske svijesti, pa je u tom smislu preveo na latin­ski dio Dukljaninova spisa o povijesti Hrvata, a posvetio se i originalnom stvaranju u hrvatskom jeziku (pjesme Molitva suprotiva Turkom, Urehe duhovne i dr.), 1501. godine napisao je Juditu, također na osnovi biblij­ske legende, ali pjesnički slobodno, slikovito izražajno. To je prvo veće djelo u hrvatskoj književnosti, pa je već i zbog toga posebno važno (ti­skano je u Mlecima 1521. godine).