Marin Držić

Marin Držić, jedan je od najvećih komediografa svjetske književnosti svoga doba, rodio se po svoj prilici 1508. godine u .Dubrovniku, u uglednoj i bogatoj obitelji pučana (trgovaca). Trebao je postati svećenik, pa je otišao na više školovanje u Sienu, ali njegova nemirna priroda navela ga je da neprestano mijenja zanimanja (klerik, trgovac, đa­kon, pisar u solani, orguljaš u stolnoj crkvi, student prava) i mjesta bo­ravka (osim Dubrovnika i Siene također Ankona, Beč, Ćarigrad, Vene­cija, Firenca). Težeći i sam za pustolovinama, povezao se s austrijskim grofom Kristofom von Regendorfom, prateći ga na njegovim putovanjima, ali kad je grof u Carigradu počeo nagovarati sultana da napdane Beč, Držić se povukao i vratio u Dubrovnik, gdje ovaj vedri i rastrošni duh nailazi na materijalne poteškoće, kako svoje tako i tuđe.
Nezadovoljan društvenim prilikama, Držić napušta rodni grad i odlazi u
Veneciju, a zatim u Fi­rencu, odakle piše nekoliko pisama toskanskome vojvodi Cosimu I., izno­seći svoju negativnu ocjenu dubrovačkog poretka i dubrovačkih nespo­sobnih senatora, zalažući se za promjenu (prevrat) da bi se dalo više vlasti pučanima i riješila neka socijalna pitanja.

U Sieni se Držić družio s učenim kolegama i bio je u neposrednom dodiru s
tamošnjim priređivačima kazališnih predstava, ali u svojim je djelima uvijek
iznosio originalne likove i životne situacije karakteri­stične za Dubrovnik, a
po značenju općeljudske. Umro je u Veneciji.

Nakon prilično knjiških pastorala (Tirena, Venera i Adon, Plakir) i
konvencionalne ljubavne lirike, u svojoj početničkoj fazi, Držić brzo sazrijeva
u komediografa izvanredne snage. O tome svjedoče tri njegova najuspjelija djela: duhovita pokladna igra Novela od Stanca (1550), te komedija Skup
(oko 1555. godine s plautovskim motivom škrtosti) i Dundo Maroje (napisan 1550. godine, s motivom razuzdanog sina koji u inozemstvu troši vrijeme i novac sve dok ga otac ponovo ne vrati na pravi put). Tragedija Hekuba do­kazuje da je bio svestrano književno obrazovan i zainteresiran, ali komediografski talent bio je dominantan u opusu ovog najboljeg hrvatskog komediografa.
I kad je gradio zaplete u iskušanim okvirima rimske Plautove i renesansne komediografije, Držić je uspio fiksirati galeriju likova tipičnih za dubrovačku sredinu, što je uz ostale kvalitete, omogućilo nje­govim djelima sačuvati svježinu sve do naših dana. Svestrano zainte­resiran za sve manifestacije života, Držić je unosio realističke detalje i u svoje pastorale, a pogotovo je u svojem komičnom kazalištu široko obuhva­tio niz problema, od sukoba generacija do borbe dobra i zla u pojedincu i društvu sklonom korupciji, konformizmu i sebičnosti.