Gabriel García Márquez

Gabriel José García Márquez rođen je 6. ožujka 1927. godine u gradu Aracataca u Kolumbiji. Svoje odrastanje proveo je s bakom i djedom.
Njegov djed, Nicolas Ricardo Márquez Mejla bio je veteran i jedan od osnivača grada, a baka Tranquilina Iguaran Cotes, bila je vrlo praznovjerna. Smatrao je kako se njegovo pisanje odnosi na iskustva koja je doživio tijekom vremena provedenog s djedom i bakom.
Kada je imao osam godina umro mu je djed, te je tada počeo živjeti sa svojim roditeljima. U isusovačkoj školi koju je pohađao dobio je školarinu za nadarene učenike. Studirao je pravo na "Universidad Nacional", ondje je upoznao i svoju buduću suprugu Mercedes s kojom se vjenčao 14 godina kasnije.
1954. godine počeo je živjeti u Bogoti i raditi u „El Espectador“ kao novinar. Zbog članka o potonuću kolumbijskog razarača, što je vlada pokušala zataškati, morao je napustiti Kolumbiju. Putovao je Europom, te započeo prijateljstvo s Fidelom Castrom kojemu je pomogao osnovati izvještajnu agenciju Prensa Latina koja je djelovala u Bogoti i New Yorku.
1959. godine zajedno sa suprugom i sinovima Gonzalom i Roderigom doselio se u Mexico City.
1961. godine objavljena je njegova prva knjiga koja mu je donijela uspjeh, „Pukovniku nema tko pisati“, a 1962. godine objavljena je knjiga „Pogreb velike mame“.
Njegova najpoznatija knjiga „Sto godina samoće“ nastala je tako što je prilazeći Acapulcu doživio jednu vrstu otkrivenja, te je osjetio kako mora napisati upravo tu knjigu.
Pisao ju je svakodnevno tijekom osamnaest mjeseci, dnevno pušio šest kutija cigareta te prodao automobil i električne uređaje da bi prehranio obitelj i kupio papir za pisanje, a rukopis poslao izdavaču.
Knjiga govori o sto godina povijesti izmišljenog kolumbijskog gradića Macondo i sedam generacija obitelji Buendia. Postala je jedna od najčitanijih knjiga svjetske književnosti, objavljena je u lipnju 1969. godine i prodana u više od 10 milijuna primjeraka.
Neka od njegovih ostalih djela su: romani „Sto godina samoće“ (1967), „Patrijarhova jesen“ (1975), „Ljubav u doba kolere“ (1985), „Pustolovina Miguela Littina“ (1986), priče i novele „Pukovniku nema tko pisati“ (1961), „Dvanaest hodočasnika“ (1992), autobiografija „Živjeti da bi se pripovijedalo“ (2002).
Gabriel García Márquez smatra se predstavnikom magičnog realizma, posebno zbog romana “Patrijarhova jesen”.
1982. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost, te novcem kupio kolumbijske novine Cambio.
Gabriel José García Márquez umro je 17. travnja 2014. godine.