Eugen Kumičić

Eugen Kumičić rođen je 1850. godine u Brseču,
gradiću na istočnoj obali Istre gdje je pohađao pučku školu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beču 1873. godine. U Istri ne može dobiti posao pa odlazi u Split gdje godinu dana radi kao gimnazijski profesor, u jesen 1875.
godine odlazi u Pariz gdje upija bogatstva pariškog kulturnog života. Vraća se nakon jedne i pol godine u Beč, no biva mobiliziran te 8 mjeseci provodi kao vojnik u Bosni za vrijeme austrijske okupacije 1878. godine.

Po povratku radi kao profesor francuskog jezika u zagrebačkoj realnoj gimnaziji i objavljuje svoja prva književna djela. 1883.
godine odriče se nastavničke službe i do kraja života se posvećuje književnosti i politici.

Piše pripovijetke, romane, drame, uređuje časopise.
Kao iskreni domoljub i vatreni pristaša Starčevićeve stranke prava bio je izabran u Sabor kao zastupnik. Umro je u
Zagrebu 13. svibnja 1903. godine.

Kumičićev stil učinio ga je jednim od najčitanijih književnika svoga doba. Njegovo je pripovijedanje napeto, dinamično i drži čitatelja u neizvjesnosti do samoga kraja. Pravi je majstor opisa, osobito opisa mora i istarskog krajolika, tako da u njegovim djelima možemo uživati i danas, jednako kao i čitatelji prije stotinjak godina.