Dinko Simunovic

Dinko Šimunović, rođen je u Kninu, 1873. godine, ali je najveći dio djetinjstva proveo nedaleko od Vrlike, u selu Koljanima, kasnije u Kijevu, u Cetinjskoj Kra­jini, pod Dinarom.
Kao učiteljsko dijete iskusio je tegobe tog poziva, ali ipak se upisuje u
učiteljsku školu, da bi se mogao vratiti među narod koji je zavolio, službujući
u selima Hrvače i Dicmu (1892. —1909. godine). Gotovo dva desetljeća živio je u Splitu, kao nastavnik Obrtne škole, a nakon umirovljenja preselio se u Zagreb, gdje je umro 1933. godine. Na prijelazu stoljeća, kad se javlja Šimunović, u hrvatskoj književnosti se vodila borba za modeme poglede, u koje se on nije želio miješati. U djelu „Mrkodol“, (1909), pokazao je izraziti talent za oblikovanje kraćih proznih struktura, u kojima opisuje ljude i život Cetinske krajine, njihove ljubavi i predra­sude, njihovu povezanost sa tradicijom. O tome govore zbirke novela „Đerdan“ (1914), „Sa Krke i Cetine“ (1930) i „Posmrtne novele“ (1936), ali i dvije knjige uspomena iz mladosti, „Mladi dani“ (1919), „Mladost“, 1921). U pripovijesti „Alkar“ (1922) običaj natjecanja u osvajanju alke poslužio je kao okvir ljubavne tragedije i melodramskog zapleta. U psihološkom romanu „Tuđinac“ (1911) obradio je problem otuđenosti glavnog lika među ljudima, zbog čega on odlazi u Ameriku. U socijalnom romanu „Porodica Vinčić“ (1923), prikazuje propadanje jedne seljačko-konteovske obitelji i sukob iz­među domaćeg puka i potalijančene gospode, odnosno izborne borbe autonomaša i narodnjaka.