August Šenoa Zlatarovo zlato August Šenoa Radnja povijesnog romana Zlatarovo zlato odvija se u burnom i zagonetnom 16. stoljeću, u doba vladavine kralja Maksimilijana II. i bana biskupa Đure Draškovića. Poprište događaja je Zagreb, »“stari kraljevski grad, ili kako mu veljahu sami … [nastavi čitati...] about Zlatarovo zlato
August Šenoa
August Šenoa (1838. godine - 1881. godine), rođen je u Zagrebu u malograđanskoj obitelji porijeklom iz Mađarske, ali i s dijelom njemačke i češke krvi. Šenoa je osnovnu školu pohađao u Zagrebu, da bi daljnje školovanje nastavio u Pečuhu, pa ponovo u Zagrebu i napokon u Pragu, gdje je završio pravne
znanosti.
Jedno je vrijeme dobivao potporu biskupa Strossmayera, ali kasnije u Beču
(kamo je prešao 1865. godine) morao se sam uzdržavati novinarskim i
uredničkim radom.
Već sljedeće godine vraća se u Zagreb i radi u redakciji dnevnika „Pozor“. 1868. godine izabran je za gradskog bilježnika. U isto vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu kao umjetnički direktor, a od 1870. godine kao dramaturg. Kazalište je napustio 1873. godine, kad je imenovan gradskim senatorom.
Od 1874. godine pa sve do smrti uređivao je „Vijenac“.
Sve nabrojene dužnosti oduzimale su mu mnogo vremena, ali on je svejedno našao dovoljno snage za književni rad i napisao tisuće i tisuće stranica, ne padajući nikada ispod razine prosjeka, naprotiv, uzdižući se nerijetko, u rajrazličitijim književnim oblicima, a naročito u romanu, do vrhunskih dometa cjelokupne dotadašnje hrvatske književnosti.
Šenoa je najplodniji i najutjecajniji književnik XIX. stoljeća i zato je
dao ime čitavom književnom razdoblju.
Bio je uz to i jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena: znao je mnoge europske i slavenske jezike, pa je mnogo i prevodio. Književnost je smatrao
idealnim sredstvom za kulturno i političko uzdizanje naroda, i u tom je smislu kao književnik svestrano djelovao, zalažući se za socijalnu pravdu i povijesnu pravicu, za ravnopravnost nacija i klasa, i za modernije gledanje na ekonomske probleme. Bio je pjesnik i duhovni inspirator preporođene Hrvatske.
Kao gimnazijalac Šenoa je pisao stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku, da bi već prvim novinarskim radovima — feljtonima — dokazao svoj izuzetni pripovjedački talent. Najbolja i najčitanija njegova djela su romani: „Zlatarovo zlato“, „Seljačka buna“, „Čuvaj se senjske ruke“, „Branka“, „Diogenes“ i nezavršena „Kletva“.Napisao je mnoštvo pjesama(„Propast Venecije“, „Kugina kuća“, „Kameni svatovi“), pripovijetke („Prosjak Luka“, „Mladi gospodin“, „llijina oporuka“, „Karanfil s pjesnikova groba“) i feljtona („Zagrebulje“)