August Šenoa

August Šenoa (1838. godine - 1881. godine), rođen je u Zagrebu u malograđanskoj obitelji porijeklom iz Mađarske, ali i s dijelom njemačke i češke krvi. Šenoa je osnovnu školu pohađao u Zagrebu, da bi daljnje školovanje nastavio u Pečuhu, pa ponovo u Zagrebu i napokon u Pragu, gdje je završio pravne
znanosti.
Jedno je vrijeme dobivao potporu biskupa Strossmayera, ali kasnije u Beču
(kamo je prešao 1865. godine) morao se sam uzdržavati novinarskim i
uredni­čkim radom.
Već sljedeće godine vraća se u Zagreb i radi u redakciji dnevnika „Pozor“. 1868. godine izabran je za gradskog bilježnika. U isto vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu kao umjetnički direktor, a od 1870. godine kao dramaturg. Kazalište je napustio 1873. godine, kad je imenovan grad­skim senatorom.
Od 1874. godine pa sve do smrti uređivao je „Vijenac“.
Sve nabrojene dužnosti oduzimale su mu mnogo vremena, ali on je sve­jedno našao dovoljno snage za književni rad i napisao tisuće i tisuće stranica, ne padajući nikada ispod razine prosjeka, naprotiv, uzdižući se nerijetko, u rajrazličitijim književnim oblicima, a naročito u romanu, do vrhunskih dometa cjelokupne dotadašnje hrvatske književnosti.
Šenoa je najplodniji i najutjecajniji književnik XIX. stoljeća i zato je
dao ime čitavom književnom razdoblju.
Bio je uz to i jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena: znao je mnoge europske i slavenske jezike, pa je mnogo i prevodio. Književnost je smatrao
idealnim sredstvom za kulturno i političko uzdizanje naroda, i u tom je smislu kao književnik svestrano djelovao, zalažući se za socijalnu pravdu i povijesnu pravicu, za ravnopravnost nacija i klasa, i za modernije gledanje na ekonomske probleme. Bio je pjesnik i duhovni inspirator preporođene Hrvatske.
Kao gimnazijalac Šenoa je pisao stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku, da bi već prvim novinarskim radovima — feljtonima — dokazao svoj izuzetni pripovjedački talent. Najbolja i najčitanija njegova djela su romani: „Zlatarovo zlato“, „Seljačka buna“, „Čuvaj se senjske ruke“, „Bran­ka“, „Diogenes“ i nezavršena „Kletva“.Napisao je mnoštvo pjesama(„Propast Venecije“, „Kugina kuća“, „Kameni svatovi“), pripovijetke („Pro­sjak Luka“, „Mladi gospodin“, „llijina oporuka“, „Karanfil s pjesnikova groba“) i feljtona („Zagrebulje“)