Sto godina samoće Gabriel García Márquez
O romanu
Roman „Sto godina samoće“ objavljen je 1969. godine. Roman se sastoji od 20 poglavlja koja nemaju naslove, niti su označena brojevima, što podupire autorovu teoriju sjedinjavanja vremena i prostora u jednu točku. Tijekom sto godina događa se mnogo toga, ali dojam je kao da se događaji događaju u isto vrijeme.
Pripovjedač, koji je prikazan kao sveznajuć, govori o razmišljanjima i doživljajima likova.
Ponavljaju se imena i sudbine članova obitelji Buendia, koja je u romanu prikazana kroz sedam generacija. Radnja se događa u izmišljenom gradu Macondo koji je smješten u Kolumbiji.
Nadnaravni događaji prikazani su kao prirodni, a oni uobičajeni kao nadnaravni. Smatra se kako je roman „Sto godina samoće“ najpotpunije književno ostvarenje autora.
Sadržaj romana Sto godina samoće
Radnja romana Sto godina samoće počinje osnivanjem grada Macondo. Grad je zajedno sa svojim prijateljima osnovao Jose Arcadio Buendia poslije dugo godina koje su proveli lutajući džunglom tragajući za morem. Jose Arcadio Buendia morao je otići iz svog rodnog mjesta, Riohachea, jer je počinio ubojstvo.
Otkada ga je ubio taj mu se čovjek prikazivao kao duh. Jose Arcadio Buendia bio je u braku s Ursulom Iguaran, a njihove obitelji su poslovale već stoljećima i bile povezane i rodbinski. Njihovi roditelji nisu se slagali s njihovim brakom, te su se njih dvoje vjenčali iako su se oni protivili. Roditelji su se bojali kakvu će imati djecu zbog rodbinske povezanosti. Osim toga, Ursulina tetka je rodila sina koji je imao svinjski rep.
Grad Macondo bio je smješten u samom središtu džungle i nije imao nikakav kontakt s ostatkom svijeta. Kako je vrijeme prolazilo grad je postao uredno naselje.
Ipak, Cigani su pronašli grad, vođa im je bio Melquiades i od tada su dolazili svakog ožujka kako bi predstavili neobične izume poput leda, magneta i povećala.
Jose Arcadio Buendia bio je vrlo zainteresiran izumima, te je odlučio i sam početi izumljavati.
Jose Arcadio postao je vrlo dobar prijatelj s Melquiadesom, te mu je on prodao alkemijski laboratorij.
Postali su toliko dobri da se nakon dugo godina lutanja Melquiades doselio u njegovu kuću. Kada se doselio sa sobom je donio i jednu škrinju koja je bila puna pergamena koji su bili ispisani pismom koje je bilo nepoznato.
Melquiades je rekao kako još nije vrijeme da se otkrije njihova tajna.
Nakon što su Cigani došli u grad poslije njih su počeli dolaziti i drugi ljudi koji su počeli otvarati svoje zanatske radnje.
Grad se razvijao i državne vlasti su saznale za njega, poslale su načelnika kojemu je Jose Arcadio dopustio ostanak u gradu, ali pod uvjetom da se ne miješa u njihove poslove.
Ursula, supruga Jose Arcadia odgajala je djecu i brinula o kući, bila je vrlo sposobna.
Jose Arcadio II. bio je njihov prvorođeni sin, bio je impulzivan poput oca.
Pilar Ternere bavila se proricanjem budućnosti iz karata, ona i Jose Arcadio II. bili su u vezi, a nakon što je ona ostala trudna on ju je ostavio i otišao iz grada zajedno s Ciganima.
Ursula se brinula o djetetu, svom unuku, Jose Arcadiju III.
Kada su jednom došljaci stigli u grad, s njima je bila i Rebeca, siroče.
Ursula ju prihvati i odgoji kao svoju kćer, jer su njezini roditelji željeli da je odgaja upravo obitelj Buendia.
Amaranta je bila kćer Ursule i Jose Arcadija, i nakon što su odrasle ona i Rebeca su se zaljubile u Pietra, mladog talijanskog trgovca.
Pietro se zaručio s Rebecom, a Amaranta je odlučila spriječiti njihovo vjenčanje.
Aureliano (Pukovnik) bio je mlađi sin Ursule i Jose Arcadija, on je također s Pilar Ternere imao sina koji se zvao Aureliano Jose.
Aureliano Jose se zaljubio u Remedios, najmlađu načelnikovu kćer, a njhovo vjenčanje je odgođeno sve dok ona nije bila u pubertetu jer je bila premlada.
Umrla je ubrzo nakon vjenčanja tijekom trudnoće s blizancima.
Jose Arcadio II. se neočekivano vratio u Macondo te je rekao kako je čitavo vrijeme plovio morima.
Između njega i Rebece dogodila se ljubav, te je ona ostavila Pietra i ušla u brak s njim. Njihovo vjenčanje održalo se u vrijeme dok se još žalovalo za Remedios, te ih se Ursula odrekne. Oni su se preselili u svoj novi dom.
Amaranta se zbog razočarenja u Pietra posvetila odgajanju nećaka Aureliana Josea, i odbila sve muškarce koji su je prosili.
Pietro je zbog njezina odbijanja počinio samoubojstvo.
U to vrijeme počeo je građanski rat, a grad Macondo je sudjelovao sa svojom vojskom na čijem je čelu bio pukovnik Aureliano Buendija.
Dok je on bio odsutan Jose Arcadio je poludio tijekom potrage za kamenom mudraca, a s obitelji je komunicirao samo na latinskom.
Morali su ga privezati za stablo kestena i Ursula ga je oslobodila nedugo prije nego što će umrijeti.
Jose Arcadio III., koji je postao učitelj postao je upravitelj grada, a tako je želio i Pukovnik.
Bio je tiranin, učenici su mu bili osobna vojska, osim toga zaljubio se u vlastitu majku, Pilar Ternere, ali nije znao da je ona zapravo njegova majka.
Željela je da odustane od nje, te ga upozna sa Svetom Sofijom od Milosti, te se s njom vjenčao. U njihovu braku rodila se kći Remedios, što u prijevodu znači lijepa.
Vladina vojska bila je sve bliže gradu, a Jose Arcadio III. odluči se boriti do kraja. Grad je pao u tom sukobu, a Jose Arcadio III. poginuo.
Poslije njegove smrti njegova supruga Sofija rodila je blizance, te im je dala imena Jose Arcadio Segundo i Aureliano Segundo.
Pukovnik je bio zarobljen tijekom jedne bitke te ga vlada odluči streljati u gradu Macondu, no spasio ga je brat Jose Arcadio II., on je poslije toga ubijen.
Tada se Rebeca povukla u kuću sve do svoje smrti.
Aureliano Jose, Pukovnikov sin, također je otišao u rat, ali se vratio jer je bio zaljubljen u Amarantu, svoju tetu.
Njih dvoje su bili u seksualnoj vezi sve dok njegova teta nije osvjestila što zapravo radi.
Aureliano Jose se vratio natrag u rat te je poginuo.
Pukovnik Aureliano sudjelovao je u 32 oružana ustanka tijekom kojih je imao 17 sinova sa 17 žena.
Sve su žene tijekom godina dolazile u kuću zbog krštenja djece, a sva su krštena imenom Aureliano i prezimenom Buendia.
Kada je postao iscrpljen ratovanjem Pukovnik je sklopio mir.
Grad se sve više razvijao te je dobio struju i željeznicu, a stranci su osnovali i plantažu banana.
Jedne godine obilježavala se godišnjica potpisivanja mira, došlo je svih 17 Pukovnikovih sinova, a tijekom mise otisnut im je križ na čelo.
Upravo uz pomoć tih znakova vlada je ubila sve Pukovnikove sinove kako bi zatrla njegovo sjeme.
U obitelji Buendia odrastala je nova generacija.
Remedios je bila vrlo lijepa i o njezinoj ljepoti se čulo nadaleko, upravo zbog te ljepote nekoliko muškaraca je izgubilo život.
Ostala je nevina i naivna baš kao dijete, tako je jednog dana uznesena na nebo.
Ursula je mislila da su tijekom odrastanja blizanci zamijenili svoja mjesta, te da su nosili imena onog drugog.
Aureliano Segundo se vjenčao s Fernandom. Kako ona nije bila iz Maconda teško se priviknula na način života u tome gradu.
Fernanda je počela upravljati kućom nakon što je Ursula postala starica.
Osim što je bio u braku s Fernandom, Aureliano Segundo bio je i u ljubavnom odnosu s Petrom Cotes, s njom je nastavio živjeti i nakon što se oženio s Fernandom.
Aureliano Segundo je s Fernandom imao troje djece, a to su Renata Remedios (Meme), Jose Arcadio IV. i Amaranta Ursula.
Kada je Jose Arcadio Segundo sudjelovao u štrajku koji se održavao na plantaži banana, opkolila ih je nacionalna vojska, te su sudionici streljani na gradskom trgu, a njihova tijela su poslije bacili u more.
Jedini je on preživio. Nedugo nakon tog događaja bananska tvrtka je otišla.
U Macondu je počela padati kiša koja je padala pet godina, a kada je kiša prestala Ursula je preminula.
Fernanda odluči svoju djecu poslati na školovanje u Europu. Tako se Meme tijekom praznika zaljubila u Mauricija Babiloniu, a kada je to Fernanda saznala namjestila je njegovo ubojstvo.
Meme je zašutjela, a Fernanda ju je poslala u samostan.
Kada je prošlo sedam mjeseci Meme je rodila sina kojega su iz samostana doveli Fernandi, ona ga nije htjela priznati i dala mu je ime Aureliano Babilonia.
Odrastao je u kući, zatvoren, društvo mu je bio samo Jose Arcadio Segundo.
Nakon što su postali iscrpljeni od života Jose Arcadio Segundo i Aureliano Secundo su preminuli istog trenutka.
Kako je na dan pogreba bila gužva, tijela su zamijenili, pokopani su u grobu onog drugog.
Kada je umrla Fernanda, Jose Arcadio IV. se vratio iz Rima. Družio se s Aurelianom Babiloniom, ali je ubijen.
Aureliano Babilonia bio je posljednji muški član obitelji. Ostao je sam u kući i pokušavao odgonetnuti spise starog Melquiadesa, s vremenom je i uspijevao u tome.
Kada je došla Ursula, njezin dolazak probudi ga iz njegove samoće.
Započeli su vezu, a nisu znali kako su oni rođaci.
Grad je propadao sve više.
Prilikom porodaumrla je Amaranta Ursula, rodila je sina Aureliana koji je imao svinjski rep. Njega su pojeli mravi.
Spisi su mu postali jasni.
„Prvi od plemena privezan je za stablo, a posljednjeg jedu mravi.“
U spisma je zapravo bila čitava povijest obitelji Buendia. Bližio se kraju, a odjednom je došlo nevrijeme.
Shvatio je kako neće biti živ do posljednjeg stiha jer je bilo predviđeno kako će vjetar uništiti grad i izbrisati iz ljudskog sjećanja kada on završi svoje odgonetavanje.
Likovi romana Sto godina samoće
Jose Arcadio Buendia – glavni lik, jedan od osnivača grada Macondo, u braku je s Ursulom Iguaran, njhove obitelji su međusobno posluju, a postoje i rodbinske veze
Ursula Iguaran – glavni lik, supruga Jose Arcadia Buendia, odgajala je djecu i brinula o kući
Melquiades – vođa Cigana koji su pronašli grad Macondo, svake godine u ožujku donosili neobične izume, prodao je Joseu alkemijski laboratorij, doselio se u njegovu kuću i sa sobom donio tajanstvene spise
Jose Arcadio II. – njihov prvorođeni sin, bio je impulzivan poput oca
Rebeca – siroče, odgojila ju je Ursula kao svoju kćer
Mjesto radnje romana Sto godina samoće
Macondo, izmišljeni grad u Kolumbiji