Stepski vuk Hermann Hesse
O djelu
Roman “Stepski vuk” objavljen je 1927. godine, ali je stekao popularnost nakon što je Hermann Hesse dobio Nobelovu nagradu 1946. godine. “Stepski vuk” je roman ideja, nema razvijenu fabulu.
Čitatelji ga nisu prihvatili, a u SAD-u je bio i zabranjen jer sadrži opise uporabe droge i opscenih scena.
Tijekom 60-ih i 70-ih godina stekao je veliku popularnost među hippy generacijom. Središnja ideja romana je kritika građanskog društva u tadašnje vrijeme.
Sadržaj
„Predgovor izdavača“ je dio samog početka romana romana Stepski vuk , a u njemu nećak vlasnice stana iznosi svoje dojmove o stanaru Harryu Halleru.
Harry Haller je glavni lik romana, uskoro će napuniti pedeset godina, stalno mijenja stanove, živi život usamljenika, pristojan je i tih, nedruštven, ali nadaren, činilo se kao da u sebi nosi tugu.
Kada se uselio u sobu koja se nalazila u potkrovlju sa sobom je donio sanduk knjiga i dva kofera, živi povučeno. Sebi je dao nadimak Stepski vuk, to se odnosilo na duhovnu ispraznost koju je donosio moderni način života.
Nakon što je jednog dana platio račune, Harry je jednostavno nestao, u sobi u kojoj je živio nećak vlasnice stana pronašao je njegove bilješke, te ih odlučio objaviti.
Preostali dio romana sastoji se od dijela naslovljenog „Zabilješke Harrya Hallera“,čiji je podnaslov „Samo za luđake“. Unutar tog dijela romana nalazi se i „Rasprava o stepskom vuku“.
„Zabilješke Harrya Hallera“ piše čovjek koji je na pragu svoje starosti i kojega muči kostobolja, najviše svojim se osjeća kada je nesretan, voli slušati klasičnu glazbu i ponekad piti vino.
Harry se rijetko osjeća da je svoj, zna kako je u stalnoj opasnosti zbog stepskog vuka jer je i on dio njega, upravo tom dijelu svoje osobnosti pripisuje besciljne šetnje i posjete krčmama, slušanje glazbe i čitanje knjiga.
Tijekom šetnje jedne kišne večeri, ugledao je jednu svjetleću reklamu, pisalo je „Magično kazalište“ / „Ulaz nije za svakog / nije za svakoga / samo za luđake“. Iako je pokušao ući nije mogao, te odluči otići u krčmu.
Njegove misli bile su o umjetnosti, životu i njemu samome, stepskom vuku čija je sudbina lutanje. Poslije nekoliko dana ponovno je bio u večernjoj šetnji i počeo razmišljati o magičnom kazalištu.
Odjednom ugleda čovjeka s plakatom na kojemu su pisale informacije o magičnom kazalištu. Zaustavio ga je jer htio saznati više, ali čovjek je bio u žurbi i dao mu je izlizanu knjižicu.
Naslov knjižice bio je „Rasprava o Stepskom vuku“, a napisao ju je nepoznati promatrač. Ona zapravo govori o samom Harryju.
U knjižici je opisano kako se on osjeća poput čovjeka, ali i poput vuka. U isto vrijeme je civilizirana osoba, ali i osoba koja je slobodoumna, otpadnik od društva.
Kako se povećava napetost koju osjeća unutar sebe, tako sve više razmišlja o samoubojstvu nakon što napuni pedeset godina. Autor knjižice misli kako Harry nije u pravu kada razmišlja o sebi kao o dvostrukom biću.
U knjižici se navodi kako se čovjek sastoji od više Ja, a ne samo jednoga, da je put prema besmrtnosti napustiti mišljenje kako je Ja čovjeka jedinstvena cjelina, a to se najbolje može ostvariti kroz humor.
Nakon što je pročitao „Raspravu o Stepskom vuku“, Harry nastavlja pričati svoju priču.
Njegova žena je bila duševno bolesna i nakon što je on izgubio imetak, ona ga je izbacila iz kuće. Tada je ostao sam i počeo lutati.
Tako je tijekom jedne šetnje došao na sahranu. Odjednom mu se učini kako vidi čovjeka koji je nosio plakat i dao mu knjižicu, upita ga da mu preporuči mjesto za zabavu, a čovjek mu preporuči običnu krčmu „Crni orao“, zbog čega se Harry razočarao.
Kada se vraćao sa sahrane susreo je jednog svog poznanika. Njegov poznanik bio je univerzitetski profesor i s njim je vodio razgovore o indijskoj mitologiji. Pozvao ga je na večeru, a on nije mogao to izbjeći.
Večera nije prošla najbolje, Harry je komentirao kako Goetheova slika u salonu, ne odgovara Goetheu kao osobi, a to je uvrijedilo domaćicu. Osim toga, domaćini su izražavali zgražanje prema pacifističkim člancima koje je napisao izvjesni Haller, što je značilo da je zapravo Harry bio autor.
Kada se večera približila kraju, Harry je rekao kako je on autor članaka, a za Goetheovu sliku je komentirao kako predstavlja građansku ispraznost.
Nakon što je izašao, krenuo je u krčmu „Crni orao“.
Kada je ušao u krčmu odmah je zamijetio jednu lijepu djevojku koja je nosila plesnu haljinu i imala cvijet u kosi. Razviju odnos u kojemu djevojka naređuje, a Harry se pokorava. Tako mu naredi da nešto popije i pojede, a zatim odspava.
Harryju je odgovarala njegova poslušnost. Kada je spavao sanjao je Goethea kao zaigranog starčića.
Djevojka je cijelo vrijeme plesala, dogovorili su se za večeru, a tada je ona otišla s nepoznatim muškarcem.
Harry je bio vrlo nestrpljiv očekujući dan kada su dogovorili večeru. Njezino ime bilo je Hermina.
Hermina ga je čak i podsjećala na njegovog prijatelja iz djetinjstva – Hermana.
Ona mu predloži da budu prijatelji, ali i zatraži od njega da je ubije kada ona to bude htjela. Harry taj zahtjev odbije, ali pristane da budu prijatelji.
Harryjev život je postao drugačiji, počeo je učiti plesati fokstrot, kupio je gramofon i počeo slušati jazz.
Upoznao je i neke nove ljude, Mariju i Pabla. Pablo je bio saksofonist, a Marija mu je postala ljubavnica.
Harry se pripremao za ples pod maskama, a koji se trebao održati za tri tjedna.
Dan ranije nego se trebao održati ples pod maskama, Harry je razgovarao s Herminom o samoubojstvu i smrti.
Proveo je posljednju noć s Marijom jer je došlo vrijeme da sada bude Herminin ljubavnik.
Prije nego je došao na ples pod maskama, večer je proveo uobičajeno, na način kako je provodio svoje večeri prije upoznavanja Hermine. Bio je na večeri u krčmi i sjećao se sebe kakav je bio nekad i razmišljao o promjeni koju je prolazio.
Ples pod maskama bio je organiziran u nekoliko dvorana. Pablo je svirao u centralnoj.
Harryju je na plesu bilo dosadno i spremao se otići, ali tada dobije Hermininu poruku. Ona mu je rekla kako se nalazi u Paklu, a to je bila najniža dvorana, također mu je i rekla da se magično kazalište otvara u četiri sata ujutro.
Harry ju je jedva prepoznao jer se prerušila u mladića.
Nakon što se Hermina odjenula u Pjeret, a lice obojila u bijelo, Harry ju je privukao u svoj zagrljaj.
Ples je bio razuzdan,a nakon što je svanulo jutro Pablo je pozvao Herminu i Harryja u magično kazalište.
Prije nego je ušao u kazalište Harry je popio napitak i popušio cigaretu hašiša.
Pablo je vodio Harryja kroz magično kazalište i govorio mu kako ono ima loža onoliko koliko želi, no prije ulaska mora se osloboditi „stare“ osobnosti i početi se smijati.
Harry se gledao u ogledalo sve dok nije puknulo. Zahvaljujući smijehu ubio je Stepskog vuka u sebi. Kada je to učinio odlučio je ući u ložu čiji je natpis bio: „Naprijed u veseli lov! Veliki lov na automobile“
Odjednom se našao u svijetu gdje se vodila borba ljudi i strojeva.
U toj loži je zajedno s prijateljem iz djetinjstva, Gustavom, pucao u ljude u automobilima. Usred tih događaja, Harry je odjednom ponovno bio na hodniku.
Sljedeću ložu koju je odabrao bavila se s izgradnjom ličnosti.
Jedan čovjek koji ga je podsjećao na Pabla, pokaže mu da se Ja sastoji od mnoštva figura. Ako su figure kao figure na šahovskoj ploči, mogući su svi ishodi, a položaji figura ovise o slagaču.
U sljedećoj loži tema je bila dresura stepskog vuka. Čovjek nalik na Harryja pokazivao je kako njegov stepski vuk radi stvari kao čovjek. Zatim je vuk postao dreser i natjerao čovjeka da radi stvari poput životinje.
U loži „Sve su djevojke tvoje“,Harry je dobio sve željene djevojke.
U loži „Kako se ubija ljubavlju“, odjednom je susreo Mozarta s kojim je zajedno bio u posljednjem činu opere Don Žuan.
Nakon što je Mozart nestao, Harry ugleda Herminu i Pabla u zagrrljaju, ugleda ljubavni ugriz koji se nalazio ispod njezine lijeve dojke, uzima nož i ubija ju.
Tada odjednom Harry ugleda Mozarta kako sluša radio, a na radiju je Handelova kompozicija. Mozart komentira kako mora pronaći ono što se nalazi iza te mašine, te kako se zapravo radi o borbi između ljudskog i božanskog. Savjetuje mu da nauči humor.
Harry smatra kako mora dobiti nekakvu kaznu za Herminino ubojstvo.
Naziv sljedeće lože je „Harryjevo smaknuće“, Mozart izriče presudu kako treba živjeti i naučiti kako se smijati.
Tada Mozart postane Pablo, a Herminin leš figurica koju Pablo pospremi u džep.
Roman završava Harryjevim mislima: Jednom ću bolje igrati tu igru figura.
Jednom ću se naučiti smijati. Čeka me Pablo.Čeka me Mozart.
Likovi u romanu Stepski vuk
Harry Haller – glavni lik, uskoro će navršiti pedeset godina, stalno se seli iz jednog stana u drugi, nedruštven je, ali nadaren i pristojan, jednog dana je jednostavno nestao iz unajmljene sobe, te za sobom ostavio bilješke
Harryjeva supruga – duševno je bolesna, nakon što je Harry izgubio sav imetak izbacila ga je iz kuće
Nećak vlasnice stana – ima ulogu pripovjedača, pronalazi bilješke Harrya Hallera u njegovoj sobi i odlučuje ih objaviti
Hermina – lijepa djevojka koja je Harryja uvela u jedan posve drugačiji svijet
Pablo – mladi saksofonist
Marija – Harryjeva ljubavnica