Proljeća Ivana Galeba Vladan Desnica
O djelu
Roman „Proljeća Ivana Galeba“ prvi je hrvatski roman esej, unutarnji monolog osnovna je pripovjedna tehnika.
Ubraja se u vrhunce hrvatske pripovjedne proze. Nadovezuje se na egzistencijalistički roman čije su karakteristike preispitivanja o postojanju moralu i duhovnosti. U romanu je prisutan lik umjetnika što je stalni motiv modernog romana.
Glavni je lik Ivan Galeb, ostarjeli glazbenik. Radnja u romanu nije kronološka, roman nema klasični zaplet. Sjećanja i razmišljanja glavnog lika tvore zasebne cjeline romana. Roman je to o umjetniku i umjetnosti.
Sadržaj
Ivan Galeb potječe iz imućne pomorske obitelji koja će uskoro financijski propasti, ali uspijeva preživjeti zahvaljujući plodnoj prošlosti.
Centar obitelji je djed koji je vlasnik pomorske agencije, bio je snažan i pun energije, predstavlja patrijarhalnu figuru.
Ivan je rano izgubio oca, dok je još bio beba on je poginuo tijekom jedne plovidbe u neobičnim okolnostima. Rani gubitak oca je utjecao na njega, u djetinjstvu se povlačio u svijet mašte i razmišljao o tajnama života.
Od svih članova njegove obitelji najviše ga je razumjela njegova dadilja. Zahvaljujući upravo njoj stvorio je svog zamišljenog prijatelja kojega je nazvao Bućko.
Porijeklo Ivanove majke bilo je iz boljih pučkih redova, bila je strpljiva i tiha, nikada nije pokazivala svoje najdublje osjećaje.
Djed je njihovim vjenčanjem nastojao iskorijeniti slabu krv koju je Ivanova baka donijela u obitelj. Ivanova majka je umrla rano, a njega su odgajali djed i baka. Ivan smrt svoje majke veže uz dolazak glumačke družine u mjesto i uz poklike „Vegliate, arcieri“, (Bdijte, strijelci), jer je ona nakon nekoliko mjeseci umrla.
U velikoj blagovaonici se odvijao obiteljski život, ondje su se često vodili politički i poslovni razgovori.
Tijekom oblačnih dana koji su bili i dani smrti, pretraživao je tavan i ondje pronašao jednu staru violinu, odlučio je postati glazbenik, čemu se njegov djed protivio, no unatoč tome otišao je na glazbenu akademiju u Italiju te kući dolazi samo na praznike.
Svakim povratkom postaje sve više svjestan kako je njegovo djetinjstvo živo samo u sjećanjima. Postao je violinist i putovao svijetom, proživljavajući svoje uspjehe i neuspjehe. No, doživio je tragediju i morao je prekinuti svoju karijeru zbog ozljede ruke i tada počinje raditi kao učitelj glazbe.
Nakon što su mu umrli djed i baka prestao je dolaziti u svoje rodno mjesto, došao je mnogo godina kasnije kada je već bio odrastao i zreo čovjek. Prilikom tog dolaska vodi dug razgovor o Bogu s fra Anđelom, svojim nekadašnjim učiteljem.
Tijekom razmišljanja o prošlosti, Ivan je izdvojio najbitnije ljude i trenutke u svom životu. Najviše se sjeća svog djetinjstva, misli kako osjećajnost koja je potrebna za čitav život stječemo upravo tijekom djetinjstva.
Tako se prisjetio i svoga susjeda Egidija, koji je imao postolarsku radnju. Egidio je jednom prilikom došao u njihovo mjesto s putujućom glazbenom skupinom i tada se zaljubio u mještanku Anicu i napustio svoje snove o karijeri glazbenika. Njihova djeca imena su dobivala po junacima iz književnih i glazbenih djela.
Kalpurnija, njihova kći, bila je njegova prva ljubav, a Alda njegova tragična ljubav.
Sjetio se i svoga učitelja violine, njegove supruge.
Prisjetio se i svojih školskih prijatelja, Mate, Petra i Ivana, ali nitko od njih nije ostvario svoje dječačke snove.
Tijekom boravka u bolničkoj sobi iz novina je saznao kako je umro jedan njegov prijatelj glumac, te na taj događaj gleda kao na stradavanje umjetnika u ime umjetnosti.
Tijekom svog razgovora s bolničarkom otkrio je kako je bio oženjen, njegova se supruga zvala Dolores, ali ona nije bila njegova ljubav, već je prema njoj osjećao žrtvu i dužnost. U braku s Dolores dobio je kćer Maju koja je voljela glazbu baš kao i njezin otac. Zbog slabe krvi koju je naslijedila od bake umrla je mlada.
Jednog dana padala je kiša i taj ga dan podsjeti na kišno poslijepodne koje je proveo u kavani u razgovoru s krezubim vjetrogonjom.
Krezubi je govorio o svojoj ideji za fantastični roman čija je tema pronalazak lijeka protiv smrti, lijek se zove Athanatika, te o tome kako čovjek nije spreman prihvatiti nepostojanje pravde.
Iako je bio sam u sobi i odgovarala mu je njegova samoća, plašio ga je pogled na lica onih koji spavaju.
Uskoro je u sobu došao mladić Radivoje, a u bolnici je zbog ozljeda koje je zadobio na policijskom saslušanju jer je sudjelovao u jednoj demonstraciji protiv vlasti.
Radivoje je bio pun samopouzdanja, ali nepovjerljiv i povučen. Ivan mu pokušava prenijeti svoju spoznaju o tome kako život nije tako jednostavan, kao ni čovjek, te kako nakon proživljenih godina mnoge stvari prestaju biti jasne.
Radivoj je ubrzo izašao iz bolnice, ali se ubrzo vratio, ovaj puta nije preživio.
Stavovi Ivana Galeba o književnosti imaju posebno mjesto, a kroz te stavove progovara i autor. Smatra kako je roman otvorena rubrika, u esejima govori o ideji romana gdje nema naracije i priče zbog senzibiliteta.
Jedno proljetno jutro napustio je bolnicu, tijekom šetnje promatrao je ljude koji su bili u žurbi, te poželi jedno nezalazno danas. Uživao je u proljeću u i proljetnom suncu.
Likovi romana Proljeća Ivana Galeba
Ivan Galeb – glavni lik, ostarjeli glazbenik, pripovjedač u romanu, odrasta u pomorskoj obitelji kojoj prijeti financijska propast, oporavlja se u bolnici nakon operacije te se sjeća svoje prošlosti i razmišlja o smislu života, nakon što je pronašao staru violinu na tavanu odlučuje postati glazbenik, čemu se protivi njegov djed
Djed – vlasnik pomorske agencije, snažan, energičan, predstavlja patrijarhalnu figuru, središte je obitelji
Ivanov otac – poginuo tijekom plovidbe u neobičnim uvjetima
Ivanova majka – strpljiva, tiha, nikada nije izražavala svoje duboke osjećaje, umrla je rano
Dadilja – razumjela ga je najviše, zahvaljujući njoj stvorio je svog zamišljenog prijatelja Bućka
Fra Anđelo – Ivanov nekadašnji učitelj, nakon što se vratio u rodni kraj poslije mnogo godina Ivan s njim vodi dugi razgovor o Bogu
Postolar Egidio – imao je malenu postolarsku radnju, želio je ostvariti karijeru glazbenika, ali je odustao nakon što se zaljubio u mještanku Anicu, njihova kćer Kalpurnija je Ivanova prva ljubav, a Alda tragična
Dolores – Ivanova supruga, prema njoj nije osjećao ljubav već dužnost
Maja – kći Ivana i Dolores, ljubav prema glazbi naslijedila je od oca, ali je umrla mlada jer je imala slabu krv kao i njezina baka