Petrica Kerempuh

Petrica Kerempuh Slavko Mihalić

O djelu

U svjetskoj književnosti postoji veliki broj takvih neobičnih junaka, kao što je Tili Eulenspiegel koji se pojavljuje u njemačkim narodnim pričama, on je zapravo stariji uzor Petrici Kerempuhu, kojega je Slavko Mihalić smjestio u selo Oskorušu, u podnožje Medvednice.

Ime Petrice Kerempuha prvi puta se spominje u jednoj tiskanoj knjizi u prvoj polovini 19. stoljeća.

On je lik iz narodnih predaja, a s vremenom su se oko njega isplele razne legende. Pomaže siromašnima, uzima od bogatih, uvijek im uspije pobjeći.

Djelo se sastoji od sedamnaest priča. U djelu je prisutan humor, tako ime sela je Oskoruša, što je naziv divlje voćke trpkog okusa, zatim prezime njegove obitelji je Canjak što znači krpa ili dronjak, prezime pijane kume je Bermet, što je vrsta vina, susjedi se prezivaju Klopotec, što je naziv za strašilo koje plaši ptice.

Vrijeme radnje

Radnja se događa u drugoj polovici šesnaestog stoljeća, to je doba kada seljaci žive vrlo teško, feudalci se prema njima ponašaju okrutno, a u to vrijeme događa se i seljačka buna Matije Gupca.

Likovi u djelu Petrica Kerempuh:

Petrica Kerempuh – glavni lik, od rođenja je poznat po svome plaču koji zvuči kao da kukuriče, postao je poznat zbog svojih nepodopština, volio je biti u središtu pozornosti, osvećivao bi se onima koji bi mu nanijeli nekakvu nepravdu. Kada je odrastao ima je žutu kosu poput slame, mršav, dugački šiljasti nos i podrugljivi smiješak. Otišao je u skitnju svijetom na konju s tamburicom. Svirao je i pjevao, ima i neke plemenite osobine, spasio je muža svoje sestre iz Tamnice Franje Tahija, i djevojku Jelicu od udaje za zlog mlinara Gašpara Vranu.

Sporedni likovi u djelu Petrica Kerempuh:

Petričini roditelji, Stef i Dora Canjak, njegove sestre, kum Blaž Trputec, kuma Kata Bermet, krčmarica, krčmar, debela Jana, škrti Grga Hrčak, susjedi Vinko i Magda Klopotec, šurjak Pavao, feudalac Franjo Tahi i njegov sin Gabrijel.

Rođen u pokladnoj noći

Petrica Kerempuh rodio se tijekom pokladne noći u jednoj siromašnoj seoskoj obitelji koja je živjela u Hrvatskom zagorju, u zaselku Oskoruša koji se nalazio nedaleko Stubice. Njegovi roditelji zvali su se Štef i Dorica Canjak.

To je bila noć kada se ludovalo, pilo i pjevalo, a i te večeri trebao se zapaliti i princ karneval.

Nakon što se rodio Petrica nije zaplakao, već je kukuriknuo, a zatim je zašutio i pružio ruke prema stolu prepunom jela i pića.

Primalja je rekla kako je on kerempuh, odnosno nezasitan trbuh, i da ne razmišlja o ničemu drugome, nego o jelu. Zaplakao je i što mu već nisu dali pečenje koje se nalazilo na stolu.

Tada u kuću uđu i maškare, a  dječak je saznao kako čovjeku malo treba da bi od ovce postao vuk, a zatim od vuka lisica.

Tri puta kršten

Rođenje sina slavilo se tri dana, Štef je napokon nakon tri kćeri dobio sina.

Posebno se derao kada je vidio da netko pije ili jede.

Otac je bio silno ponosan kada je dječak vikao „Daj! Daj! Daj!“  kada je na stolu vidio kuhana sušena svinjska rebarca i kiselo zelje.

Pogađali su što dječak možda može postati; trubač, župnik, pekar… Otac naredi neka bude seljak i kmet, i neka se poput njega bori za pravdu i protiv feudalaca.

Prošlo je tri dana i dječak je trebao biti kršten. Njegov kum bio je Blaž Trputec, kuma Kata Bermet.

Dijete su nosili krstiti u Stubicu. Vrijeme je bilo hladno, putem su često posezali za vinom i svađali se kakvo će mu dati ime, Lojzek, Matek, otac nikako nije htio da se zove Štef, jer je u obitelji prvi sin uvijek dobivao ime Štef.

Kada su prelazili potok, kuma Kata koja je bila pripita se okliznula i završila u potoku, ali na svu sreću voda nije imala veliku dubinu. Tako je dječak bio kršten u potoku s hladnom vodom.

Odlučili su svratiti u krčmu kako bi se osušili, ugrijali i nešto popili. Krčmarica je dječaka presvukla i obukla ga u šarenu odjeću, pa je izgledao poput klauna.

Poslije dva sata krenuli su prema crkvi, i svi su se začudili kako je šareno obučen, ponovno su se posvađali kakvo će ime dati djetetu, pa mu župnik odluči dati svoje – Petar, kuma veselo poviče Petrica Krempuh. Tako je Petrica zapravo bio tri puta kršten; na fašnik kada se jelo i pilo, u potoku kada se kuma okliznula i u crkvi. Petrica je već bio poznat po svome neobičnom plaču koji je zvučao kao da kukuriče, a djeca su dolazila kako bi ga čula.

Prvi zubi

Kada je Petrica imao pet mjeseci, narasla su mu tri zuba, tada se osveti debeloj babi Jani koja se pretvarala da ga grli od dragosti, a ustvari ga je štipala. Tako ga je jednom prilikom primila u naručje, Perica ju je ugrizao, tako da je jaukala od boli. Jako ju je stisnuo, a otac je morao na silu razdvojiti njegove vilice.

Petrica Kerempuh Slavko Mihalić

S ocem na konju

Štef je posjećivao sve sajmove u krugu od pedeset kilometara. Tako je sa sobom poveo i Petricu kada mu je bilo tri godine na sajam koji se održavao u Klanjcu.

Otac je jahao na konju koji se zvao Sokol, a Petrica je bio zadivljen sa svime oko sebe, naime do tada je znao samo za Oskorušu.

Otac je putem pozdravljao prolaznike, što se Petrici učinilo zanimljivim, pa je počeo plaziti jezik ljudima, na što su oni najviše reagirali. Tako se ponašao čitavim putem, a zatim im pokazao i golu stražnjicu.

Ljudi su se razbjesnili i počeli trčati za njima, otac se tada okrene i ugleda ljude koji su mu prijetili, dok je Petrica izvodio vragolije.

Otac je morao pobjeći kući, a zbog svog ponašanja Petrica je dobio batina šibom.

Susjedi

Susjedi Petričine obitelji prezivali su se Klopotec.

Neprestano su izmišljali kako su ih oni pokrali ili začarali kravu zbog čega nema mlijeka, te su im prijetili zatvorom.

Otac je bio bijesan zbog takvih optužbi, majka mu je plakala. Petrica im se odluči osvetiti. Na dvadeset uzica prilijepio je kuglice kruha, spojio ih na jednom kraju, te ih bacio susjedovim kokošima.

Pedeset gladnih kokoši je potrčalo prema kruhu, prve su halapljivo gutale kruh zajedno s uzicama, a druge su ih napadale, te je nastao opći metež.

Magda i Vinko Klopotec podigli su viku, a gledalo ih je cijelo selo, te im se počelo smijati. Jedva su spasili svoje kokoši, ali su nekoliko morali i zaklati. Od tada nisu više govorili protiv Petričine obitelji.

Škrtac

Za vrijeme kolinja bio je običaj da domaćice djeci daju jesti hrane koliko žele. S tim se nije slagao jedino Grga Hrčak, seoski škrtac, mislio je kako je to rasipništvo.

Juhu koju bi pripremao za djecu pravio bi od užežene masti, isklijalog luka, pljesnivog brašna, i najljuće paprike, nakon što bi dolio vodu ubacio bi samo nekoliko kožica.

Djeca nisu voljela tu juhu, te bi pobjegla. Petrica je odlučio ostati i pojesti kožice, da bi zatim otišao. Grga Hrčak pomisli kako ih se napokon riješio, ali tada se Perica vrati i stane uz  kotao s mesom za  kobasice. Nakon dva sata Grga Hrčak pojede komad mesa iz lonca i zaključi da je skuhano, te Perici kaže kako danas ipak neće napraviti kobasice jer ima glavobolju.

A Petrica mu odgovori kako je to sigurno zbog crvenih gljiva s bijelim točkama koje je dodao u kotao. Grga se uplaši i otrči seoskoj vještici jer je mislio kako se otrovao, a Petrica pozove svoje prijatelje na gozbu. Crvene gljive s bijelim točkicama bile su zapravo komadići stare haljine njegove majke.

Kako je Petrica prevario Tahua

Petrica se poslije duge skitnje vratio u svoje selo Oskorušu, te saznao kako se njegova sestra Barica vjenčala s mlinarom i da sada živi u Zaprešiću.

Petrica je odmah krenuo posjetiti ju, kada je stigao Barica je plakala. Naime, njezina muža Pavla zajedno s još dvojicom muškaraca oružnici feudalca Franje Tahija su zatvorili u tamnicu.  Bio je okrutan i svi su ga se bojali u susedgradskim selima. Petrica odluči nasamariti Tahija. Lažno se predstavio kao znanstvenik i liječnik Pietro Pasquino. Uvjerio ih je kako je stručan, a posebno im je značilo kada je rekao da je pregledao i zidine dvorca Mokrica, a to je bio dvorac Stjepka Gregorjanca, Tahijeva neprijatelja. Tako je Petrica pregledao podrume i otkrio mjesta gdje se nalaze tamnice.

Jedne večeri na gozbi napio je tamničare, gotovo sve sluge i oružnike, te ukrao ključeve, otključao vrata tamnice i pobjegao sa svim zatočenicima.