Osman Ivan Gundulić
SADRŽAJ
Osman Ivan Gundulić
1621. godine poražena je turska vojska u bici kod Hoćima. Za pobjedu je zaslužan poljski kraljević Vladislav. Poraženi turski vojskovođa Osman hrli natrag Istoku, kako bi prikupio nove snage za još snažnije prodore na kršćanski Zapad.
Kod kuće Osman prihvaća prijedlog da se oženi i da s Poljacima sklopi primirje. Šalje na pregovore Ali-pašu, koji susreće Krunoslavu, zaručnicu turskog sužnja Korevskog. Ona odluči da preobučena u ugarsko odijelo pođe u Carigrad ne bi li oslobodila svoga zaručnika. U isto vrijeme Kazlar-aga traga za budućim Osmanovim ženama. Otima lijepu Sunčanicu. Turskoj junakinji Sokolići, zaljubljenoj u Osmana, Vladislav spašava život i ona obećava da se više neće boriti protiv kršćana, pa se vraća Osmanu u Carigrad, kamo stiže i Ali-paša noseći ugovor o miru s Poljacima. Krunoslava također završi u tamnici i bude pogubljena zajedno s Korevskim. To je učinio Rizvan-paša na svoju ruku iz osobnih osvetničkih motiva i nema drugog izlaza osim smrti. Oslobađanje Korevskog naime trebalo je biti uvjet za mir s Poljacima. Budući da je Sunčanica uspjela pobjeći, Osman se oženi Sokolicom i još dvjema Turkinjama. U Carigradu plane pobuna koju vješti spletkari iskoriste za svrgavanje Osmana i ponovo ustoličenje svrgnutog sultana Mustafe. Osman biva izvrgnut ruglu svjetine i napokon zadavljen.
Na kraju spjeva Gundulić osuđuje »otmansko samosilje«, izražavajući vjeru u trijumf pravde i kršćanstva.
O DJELU
Osman Ivan Gundulić
Ovaj spjev u 20 pjevanja s oko jedanaest tisuća uglavnom osmeraca, Gundulić je pisao od 1621. godine pa do svoje smrti, ali ipak Osman nije završena cjelina.
Nedostajala su mu dva pjevanja.
Prema nekim pretpostavkama autor uopće nije napisao XIV i XV pjevanje, jer je zapravo dva razdvojena spjeva »Osmanijadu« i »Vladislavijadu« tek naknadno želio spojiti u jedinstvenu cjelinu; ali je vjerojatnije da je Gundulić ipak spjevao i ta dva pjevanja samo su se ona tijekom vremena zagubila; ukoliko nije istinito treće nagađanje da su ih svjesno uništili predstavnici Senata, zbog sadržaja koji bi mogao uvrijediti Turke.
U svakom slučaju, ostaje činjenica da je današnjoj cjelini Os mana mnogo pridonio Ivan Mažuranić, koji je prema narudžbi tadašnje Matice ilirske nadopisao središnja pjevanja, podražavajući izvanredno Gundulićev izraz. Usprkos Tassovu utjecaju, Gundulić je stvorio vrijedno i samostalno djelo, koje su mnogi kritičari smatrali jednim od vrhunaca (ne samo hrvatske) književnosti onoga doba. Gundulićev je spjev protkan raznorodnim elementima, ali u osnovi slijedi nit povijesnih događaja.