Mučnina Jean-Paul Sartre
O djelu
Roman Mučnina (1938), prvi je roman Jeana-Paula Sartrea, ideje koje je iznio u tom romanu učinile su ga predstavnikom egzistencijalizma.
Roman se gradi pomoću filozofiranja, a ne naracije, u njemu su postupci koji se ubrajaju u područje filozofskog mišljenja.
Sadržaj
Roman Mučnina ima oblik dnevnika, a dnevnik vodi Antoine Roquentin, glavni lik. On je vrijeme provodio u putovanjima po Europi, Aziji i Africi, te je sudjelovao u ekspedicijama koje se istraživala arheološka nalazišta na području Indokine i Indije.
Tada je bio u ljubavnoj vezi s Anny, ona je bila glumica, međutim nisu se vidjeli nekoliko godina. Nakon što se zasitio putovanja, odlučio je živjeti u Bouvilleu, lučkom gradiću. Ondje se bavio pisanjem, a nakon tri godine pisanja dovršavao je povijesnu studiju koja je govorila o pustolovu koji je živio u osamnaestom stoljeću, markizu de Rollebonu.
U to vrijeme bio je seksualnoj vezi s Francoise, vlasnicom kavane.
U zimu 1932. godine počeo je osjećati osjećaj koji je nazvao mučninom, a on se odnosio na besmisao života. U početku taj osjećaj, mučnina odnosila se na postojanje stvari u realnosti, pa se tako nalazi u situacijama da ne može podići list papira ili kamen.
Taj osjećaj bi se pojavljivao i nestajao, napade mučnine prestajali su jedino dok je slušao jazz.
Osjećaj se počeo širiti na čitavo njegovo tijelo i čak mu se njegovi udovi učine poput životinje koja ima svijest.
Tijekom analize tog osjećaja Antoine dolazi u stanje kada ništa nema razlog postojanja, ne postoji red i zakon, a niti božanska sila koja utječe na stvari.
Osjećao se odvojenim od drugih jer temelj njihova života su načela dužnosti i dobrote. Kritizirao je dobrostojeću klasu provincijskog gradića.
Samouk je lik koji je zapravo karikatura Antoinea, radi u općini kao službenik, želi postići apsolutno znanje, te zbog toga u gradskoj knjižnici čita knjige po abecednom redu.
Samouk nema vlastitih stavova, već tuđe poglede na svijet, misli i citate. Nakon sedam godina čitanja nalazio se na slovu L.
Antoine optimizam osjeća samo prema Anny, svojoj bivšoj ljubavnici. Smatra kako bi njezin povratak pomogao da nestane taj osjećaj mučnine.
Anny mu piše pismo u kojemu traži da se sastanu u Parizu.
Antoine je znatiželjan i misli da bi mučnina nestala kada bi mu se ona vratila.
Međutim, ona je postala sredovječna žena i više ne vjeruje u savršene trenutke. On se razočara, a ona se vraća muškarcu s kojim živi i kojega ne voli.
Ne primjećuju promjene koje su se u njima dogodile, svatko od njih je zapravo usamljen u svojoj vlastitoj realnosti.
Antoine odluči napustiti lučki gradić Bouville, po posljednji put odlazi u kavanu gdje sluša svoju jazz skladbu. Slušajući skladbu, Antoine se pita može li i on pronaći svoj spas u umjetnosti.
Likovi u romanu Mučnina
Antoine Roquentin – glavni lik, intelektualac, javlja mu se osjećaj besmislenosti života koji on naziva mučnina, smatra kako bi povratak njegove ljubavnice Anny pomogao da taj osjećaj prestane
Anny – glumica, bivša ljubavnica Antoinea, nekada je vjerovala u savršene trenutke, no ona se tijekom godina promijenila, te se njihov odnos ne može vratiti na ono što je nekada bio
Samouk – općinski službenik, slobodno vrijeme provodi u knjižnici, čita knjige abecednim redom, želi steći apsolutno znanje, nema svoje mišljenje već je prisvojio tuđe poglede na svijet