Kabanica-karakterizacija visoke ličnosti Nikolaj Vasiljevič Gogolj
Bezimeni čovjek na položaju
Visoka je ličnost bezimeni čovjek na položaju. Živi običnim životom dobro situiranog činovnika, građanina. Ima dva sina, od kojih je jedan već zaposlen u uredu i šesnaestogodišnju ljepuškastu kćer. Supruga mu je još uščuvana i zgodna žena. Zadovoljan je svojim obiteljskim životom, na ipak, zbog društvenog statusa, ima i „prijateljicu“ koja živi u drugom dijelu grada.
Njegovo ime nije ni bitno jer je on samo jedan od mnogobrojnih kotačića u birokratskom aparatu. S obzirom na neke druge ličnosti on i nije bio posebno visoka ličnost, ali u krugu svojih podređenih ipak je bio veličina i kao takav morao je ostaviti dojam. Tek je nedavno postao visoka ličnost (do tada je bio obična ličnost) i morao je opravdati svoj položaj. Stoga je, unatoč svojoj prirodno urođenoj dobroćudnosti, postao bezosjećajan i strog.
Odnos prema podređenima
Uvodi običaj da ga niži činovnici dočekuju na stubama. Do njega se može doći samo uz prethodne najave strogim hijerarhijskim redom što ga čini dalekim i nedostižnim. Podređenima se obraća strogo jer smatra da je temelj sustava visoke ličnosti strogost. U svojim podređenima izaziva strah. Neprestano ih poziva na red postavljajući uvijek ista pitanja: znaju li oni tko je on, znaju li oni s kim razgovaraju i kako se uopće išta usuđuju.
Inače je, prema Gogoljevim riječima, bio dobar i ljubazan čovjek, ali mu je položaj „udario u glavu“ pa na kraju nije znao kako se ponašati i postaje nesnosan, glasan, zastrašujuć.
Odnos prema sebi ravnima
U društvu sebi ravnih bio je vrlo pristojan, čak i pametan, ali je s podređenima postajao nepodnošljiv tiranin i bilo kakav oblik razgovora s podređenima, osim strogoga, smatrao je odviše familijarnim i opasnim za svoj teško stečeni ugled. Svoju veličinu mjeri količinom straha koji izaziva.
Odnos prema Akakiju
U trenutku kada Akakije dolazi k njemu, u posjetu mu je prijatelj iz mladosti. Da bi pred njim pokazao svoju moć i veličinu, visoka ličnost laže da nema vremena i ostavlja Akakija čekati vrlo dugo iako je s prijateljem razmijenio već sve novosti i uglavnom si nemaju više što reći.
Akakiju se obraća odlučnim i hladnim glasom koji je uvježbavao pred zrcalom, na kraju viče na njega ne bi li ostavio što jači dojam. U Akakiju izaziva paralizirajući strah i nesvjesticu.
Visoka je ličnost vrlo zadovoljan dojmom koji je ostavio na Akakija, ali i na svojega prijatelja. No, vrlo brzo nakon Akakijeva odlaska počinje razmišljati o događaju i to ga danima uznemirava. Zato šalje svojega činovnika da se raspita o njemu u želji da mu ipak na neki način pomogne. Saznavši za Akakijevu smrt, osjeća grižnju savjesti.
Promjenu u njegovu ponašanju izaziva susret s mrtvacem u kojem prepoznaje Akakija. Nakon pretrpljenoga straha, užasa i prestravljenosti postaje manje strog prema podređenima i uvijek sasluša do kraja.
Pogledajte i:
Kabanica – detaljno prepričano
