Kabanica-analiza i interpretacija, Nikolaj Vasiljevič Gogolj
Elementi realizma
Objektivnost – prikazivanje realne stvarnosti, sveznajući pripovjedač, detalji
Gogolj se bavi društvenom stvarnošću i društvenim problemima svojega vremena. U ovoj pripovijetki progovara o problemima maloga čovjeka uhvaćenoga u mrežu birokracije i nehumanih odnosa. Gogolj ne uljepšava i vjerno oslikava odnose, prostore, ljude iz različitih društvenih sredina dajući potpunu sliku Sankt Peterburga u prvoj polovini 19. st.
Pripovijetka je motivirana stvarnom anegdotom.
Sveznajući pripovjedač također ostavlja dojam objektivnosti. On sve zna o svojim likovima, o njihovoj prošlosti, postupcima, odnosima, čak i njihovim mislima.
Da bi djelo djelovalo što objektivnije, Gogolj detaljno opisuje unutarnje i vanjske prostore te izgled likova.
Kritičnost
Gogolj propovijetkom kritizira društvo u kojem je hijerarhija birokratskog aparata uništila ljudskost. Kritizira ljude iz viših slojeva zbog njihove okrutnosti prema malom čovjeku.
Kritizira grad koji svoje građane ne primjećuje, proždire i zaboravlja.
Tipičnost
Gogolj, kao pisac realizma, preko svojih likova prikazuje tipične osobine skupine kojoj lik pripada, na ponašanje likova utječe njihova socijalna pozadina.
Akakije je najniža letvica na hijerarhijskoj ljestvici, tipičan mali činovnik koji se bavi svojim poslom i trpi poruge, neprimjetan i nesposoban uspeti se više. Kao takav, bez obzira na svoje poštenje i predanost radu, ne može opstati u svijetu u kojem je socijalni status jedino mjerilo postojanja. Kada mu se i pruži mogućnost nešto promijeniti, ne u potpunosti svojom voljom, sredina i okolnosti u toj će ga namjeri osujetiti i vratiti na dno.
Visoka je ličnost prototip činovnika u usponu koji zbog svojega položaja mijenja svoju osobnost. Da bi se održao, postaje hladan i bezosjećajan prema svima koji su mu podređeni .
U liku krojača Petroviča zrcali se slika obrtničkoga sloja koji se, oslobodivši se ropstva, odaje alkoholu i ima sposobnost promijeniti život jednog činovničića.
Elementi romantizma
Romantičarski je element u ovoj pripovijetki motiv lutajuće sablasti, odnosno duha koji noću napada prolaznike i krade im kabanice. Zbog toga možemo reći da je Kabanica fantastična pripovijest.
Stil
Tipično obilježje Gogoljeva stila jest humor. Duhovitost postiže samim pristupom čitaocu. Gogolj nije u potpunosti daleki, hladni, sveznajući pripovjedač, već se svojim opuštenim pristupom već na samom početku pripovijetke prema čitatelju odnosi prijateljski, uvlači ga u pripovijedanje i donekle se ograđuje od onoga što će napisati.
U odjelu… ali bolje da ne imenujemo u kojem odjelu. Nema ništa mržega od svih mogućih odjela, pukova, kancelarija i uopće svakovrsnih službenih ustanova. Sad već svaki čestit čovjek drži da se u njegovoj osobi vrijeđa cijelo društvo.(…) da izbjegnemo svakojake neprilike, bolje da odjel, o kojem se ovdje radi, jednostavno nazovemo nekim odjelom. Dakle, u nekom odjelu služio je neki činovnik …
Gogolj se, da bi se narugao, često služi ironijom. U stvaranju ironije poseže za eufemizmom.
Duhovitost se postiže i čestim digresijama – nebitnim anegdotama i duhovitim opisima.
Gogoljeva duhovitost često vodi u grotesku.
I vazda se nešto prikrpeljilo na njegovu vicemonduru: bilo stručak sijena, ili kakva nit konca; uz to je imao osobit dar da je hodajući ulicom bezuvjetno dospijevao pod nečiji prozor baš u času kad su iz njega bacali svakojako smeće, pa je tako na svom šeširu stalno nosio kore od lubenica i dinja i tome slične tričarije.
Ironija i groteska istovremeno nasmijavaju čitatelja, ali i ostavljaju gorčinu zbog tragike koja neprestano prati lik. Upravo je ovakav „smijeh kroz suze“ karakterističan za Gogoljev stil.
Pogledajte i:
Kabanica – detaljno prepričano
Kabanica – karakterizacija Akakija Akakijeviča
