Duše robova Ivan Aralica

O djelu

U romanu Duše robova opisana je sudbina Matije Grabovca tijekom mletačko – turskog rata od 1714. – 1718. godine.

Drugi je dio morlačke tetralogije, a u koju se ubrajaju romani „Put bez sna“, „Graditelj svratišta“ i „Asmodejev šal“, u njima su opisani povijesni događaji nacionalne povijesti.

Duše robova mogu se nazvati i nastavkom romana „Put bez sna“, radnja se događa trideset godina nakon događaja opisanih u romanu „Put bez sna“.

Sadržaj

Kovačka obitelj Grabovac poznata je po svojoj kovačkoj vještini, tako je i gvardijan prološkog samostana Anđelo Vrljić kod njih naručio popravak pušaka.

Matija je najmlađi sin Šimuna Grabovca i zbog toga što je spretan u preciznim poslovima, preuzima posao.

Nakon što se na nebu pojavio komet svi su govorili kako je to znak rata koji će uskoro početi.

Šimun u ožujku 1715. godine dobije pismo fra Pavla Vučkovića s vijestima kako su Turci navijestili rat Mlecima.

Nakon što je Matija završio svoj rad na puškama, krene ih isporučiti u samostan koji se nalazio na otočiću na sredini Prološkog jezera, a do samostana se može doći samo čamcem.

Međutim, Turci postave zasjedu, od kojega je svećenike i Matiju spasio pastir.

U to vrijeme Matijina obitelj morala je napustiti selo zbog opasnosti od napada od Turaka.

Matija je pristupio mletačkoj četi koja je pripadala biskupu Cupiliju i ondje susretne Joška Ozidžiju; njihove su obitelji dugo vremena bile u prijateljstvu.

Četu su činili različiti ljudi, najčudniji među njima bio je Zuanne Gliubauaz, čiji je nadimak bio Grimani, koji nije imao obitelji ni svojih korijena, te je često izazivao Matiju i njegovo društvo.

Matija, Joško, Juraj Leovac, Lovro Sentija i Mate Bukiša bili su nerazdvojni.

Poslije jedne bitke Matija za ratni plijen dobije roba, bio je to boležljivi musliman Mesud Zunić, porijeklom iz Varvare na izvoru Rame.

Bio mu je teret, jer ako ga je želio pustiti, morao je državi platiti globu, a mogao se prodati na galiju ili otkupiti.

Nakon što ga je doveo kući, njegov otac se nije slagao s Matijinom odlukom.

Nakon nekog vremena Mesud je ozdravio, a on i Matija su postali prijatelji. Mesud se nadao kako će za njega stići otkupnina, pisao je i begu Sulejmanu Kopčiću, ali ništa se nije dogodilo, pa je Matija morao prodati Mesuda kao galijota u Makarskoj.

Na svome putovanju u Makarsku, stali su u jednu krčmu, gdje Matija ugleda djevojku Anu za koju se zainteresira, a od slijepog pjevača Cvitka dozna priču o njezinu životu.

Anin otac bio je bubnjar Bartulović koji se zbog želje za zaradom prijavio u vojsku. Nakon što dvije godine nisu ništa čuli o njemu, žena Tonka započne vezu s harambašom Ivanom Balašom.

Nakon što se Bartulović iznenada vrati, Balaš ga ubije. Ana je odrasla i postala prelijepa djevojka, nažalost Anina majka sazna da ju Balaš napastuje, te umre od boli.

Balaš trudnu Anu šalje u Split kako bi se riješio djeteta, Ana odlazi i nada se da će se zarediti u samostanu te od biskupa pomoć da natrag vrati očevo imanje.

No samostan Ani uskrati zaređenje jer ju Balaš prikaže kao prostitutku, te ju je na deset godina dao u najam krčmaru.

Nakon što su došli u Makarsku, mletački službenici su se loše ponašali prema Mesudu, te ga Matija odluči ne prodati, a na povratku se pobratime i Matija ga pusti na slobodu.

Zbog sam je morao poći u galiju jer je izgubio roba. Otac mu savjetuje da potraži pomoć fra Pavla Vučkovića.

Ovdje počinje drugi dio u kojem autor priča što se dogodilo s fra Vučkovićem nakon njegova zarobljavanja od strane Turaka, a što se dogodilo u romanu „Put bez sna“.

Zbog političkih spletki zarobljen je kod turskog sultana vezira Delbatana.

Kako je napredovao sultan Delbatano tako je napredovao i fra Vučković, te je postao njegov savjetnik.

Ipak, sultan je imao nesretan kraj jer su mu prilikom pobune odsjekli glavu, a fra Vučković je pobjegao u Italiju.

Papi je ispovijedio grijehe i povjerio mu tajne koje je znao te mu je dodijeljena titula ex-provincijala franjevačke redodržave „Bosne Srebrene, a njegova pokora bila je skupljanje novca za učilište i crkvu koji su se nalazili u Sinju. Poslije izvršenja pokore u Sinju se počeo baviti svojim poslom.

Fra Vučković i Matija otišli su u Split kako bi Angela Emma, mletačkog namjesnika zamolili da Matiju spasi galije. Njemu je bilo naređeno kako mora surađivati s fra Vučkovićem, te on pristane.

Fra Vučković predloži da s prijateljima pristupi mletačkoj konjici.

Njegov zapovjednik zvao se Luka Močivun, koji je poginuo tijekom potjere za Ramom Nadžakovićem i tada Matija postaje zapovjednik.

Nakon što je u borbi s Turcima izgubio gotovo čitavu četu, uključujući i njegove prijatelje, postao je zarobljenik.

Njegov život spašava Mesud, ipak zatvoren je u mletačkoj tamnici u Splitu jer je optužen za izdaju zbog toga što su mu izginuli vojnici.

Ondje susreće Grimanija, a on nastavlja provocirati Matiju, sve dok ga nije uvrijedio spomenuvši Josipa Ozidžiju, njegova prijatelja, tada dolazi do obračuna između Matije i Grimanija tijekom kojeg puška slučajno opali i ubije Grimanija. Matija pobjegne jer zna da nitko neće vjerovati njegovoj priči.

Otišao je natrag u Trilj, svojoj kući, ali otac ga nije primio jer je bio bjegunac i jer bi tako cijelu obitelj doveo u nevolju.

Matija se pridružuje četi bunđekina (razbojnika) čiji je vođa bio Balaš, kojega ubije zbog njegove okrutnosti.

Ne preostane mu ništa drugo nego potražiti Mesuda u Rami, te njih dvojica vrate jedan drugome duše. Matija se vjenča s djevojkom Anom Martinović te napokon pronađe svoju sreću.

Likovi u romanu Duše robova

Matija Grabovac – glavni lik, živi u Trilju sa svojom obitelji koja je poznata po svojoj kovačkoj vještini. Osjetljiv je na nepravdu, hrabar je i živi pošteno. Unatoč svim nevoljama koje su ga zadesile, na kraju ipak pronalazi svoju sreću.

Fra Pavao Vučković – Matijin prijatelj koji mu pomaže na njegovom putu

Mesud – rob kojega je Matija dobio kao ratni plijen

Ana Martinović – djevojka s kojom se vjenčao Matija i pronašao svoju sreću