Dunav Pavao Pavličić
O djelu
Djelo Dunav može se nazvati sentimentalnom kronikom. Autor prati promjene Dunava tijekom cijele godine, a svaki mjesec ima svoju priču.
Sadržaj
U siječnju je Dunav čudan i gotovo nevidljiv, a njegova prisutnost osjeća se ispod slojeva magle. Dogodi se da se svakih desetak godina Dunav zamrzne, tada postaje bijela cesta.
Mnogi se boje hodati po dunavskoj bijeloj i smrznutoj cesti, ali uvijek se nađu i oni hrabri koji odluče prošetati bijelom cestom. Na Dunavu se tada mogu vidjeti ribiči kako pecaju ribu kroz rupe koje su napravili u ledu i ledolomci.
U to vrijeme rijetkost je vidjeti čamac na rijeci, a dunavski čamac naziva se čiklja, i obično se gradi u proljeće.
U veljači puca led, a sante se počinje kretati prema moru. Sante koje se sudaraju kao da označavaju povlačenje zime pred novim godišnjim dobom – proljećem.
Sante se ponekad zaustave i stvore branu, tada mađarski ledolomci dolaze u pomoć kako bi oslobodili put. Ponekad se dogodi i da nekakva životinja zaglavi na santi, pa često pokušaji spašavanja završavaju nesrećama.
Nakon što sante prestanu putovati, pojavljuju se razni ljudi iz različitih krajeva i počinju pripreme za novu ribičku sezonu.
Tijekom ožujka promet koji se odvija na Dunavu počinje imati svoj ritam, tada nastaje i dunavska luka, veslački klub započinje s treninzima, započinje obuka novih veslača i planiraju se nastupi na regatama.
U travnju na Dunav počinju dolaziti hobisti, autor razlikuje nekoliko skupina, svi imaju zajedničku strast, a to su njihovi hobiji. Lijeva obala Dunava poprima sve žuću boju, a desna zelenu, Dunav je mješavina obje boje.
Svibanj donosi prvo kupanje, ono je poput rituala, i može se smatrati nekom vrstom krštenja. Uz obalu nalaze se krčme.
Tijekom noći nekada su se mogli čuti zvukovi ribara kako love ribu, to je danas rijetko.
Lipanj donosi poplave jer se topi snijeg od prošle godine u Schwarzwaldu, zbog toga je vodostaj viši, a voda hladnija. Opasnost od poplave najviše zabrinjava vatrogasce, u početku poplava može biti poput praznika, u centar grada odlazi se čamcima umjesto autobusima, radnici uzimaju dane godišnjeg odmora, a dječaci hodaju bosi centrom grada. No, 1965. godine Dunav je sve iznenadio, tada je poplava trajala do srpnja.
U srpnju Dunav ima najpovoljniju razinu vode za kupanje, dolaze ljudi koji svoje ljetovanje provode na Dunavu, a Dunav postaje centar događanja, igra se šah, karta i događaju se prve ljubavi.
U kolovozu obitelji se pripremaju za zajednički i posljednji izlet u toj godini. Tijekom kolovoza čuju se razni zvukovi komaraca i žaba iz bara. Tijekom kolovoza dolazi i do najviše utapljanja u vodi.
Rujan donosi mirise spremanja zimnice, kestenova lišća i Dunava. Uz Dunav događaju se razne društvene manifestacije, a jedan dan posvećen je i pripremi fiš-paprikaša.
U listopadu kupanje je prestalo, a sve više toga se događa na obali. Također su vidljivi i dijelovi dna Dunava koji se inače ne vide, a sve zbog niskog vodostaja.
U studenome počinju kiše, čiklje se vuku na obalu. Tada ljudi vrijeme provode u krčmama pored dunavske obale.
Prosinac donosi snijeg i tišinu, a ljudi se sjećaju što se događalo proteklih mjeseci. Krik ptice ih podsjeća kako će proljeće ponovno doći.