Djevojčica sa šibicama Hans Christian Andersen
Djevojčica sa šibicama naslov je tužne bajke o djevojčici koja je rastužila mnoge ljude. Početak priče obilježen je hladnom noći u kojoj snijeg neprestano pada. Radilo se o veoma hladnoj zimskoj noći. Budući da je to posljednja noć prije Nove Godine, podrazumijeva se da bi to trebala biti posebna noć. Ipak, ova nije bila takva. Bila je tužna i vrlo sumorna. Oni koji čitaju ovu priču mogu zaključiti da je djevojčica promrzla i da joj je jako hladno.
Iako je na nogama imala papuče, one joj nisu bile od neke koristi. Te papuče bile su od njene majke, pa su joj jako bile velike. Kada je ona čula zvuk kola koja baš prolaze ulicom, pokušala je pobjeći, a u istom trenutku ostala je bez papuča. Prvu je izgubila dok je trčala, a drugu je uzeo dječak koji je govorio da će njemu njezina papuča biti od koristi kao kolijevka kada dobijete svoje dijete.
Na njenu žalost, ostala je bez topline u nogama, ali je ipak bosa nastavila dalje. Noge su joj jako bile hlade, crvene i promrzle. Temperaura zraka je bila vrlo niska. Nosila je na sebi pregaču, a u njoj je imala šibice. Namjeravala ih je prodati. Nažalost, to nije uspjela, iz trenutka u trenutak bila je sve više gladna i pothlađena.
Imala je vrlo svijetlu kosu. Baš joj to nije bilo pretjerano interesantno. Zanimali su je ugodni mirisi iz kuhinje u kojoj su ljudi pripremali doček. Posebno je teško odolijevala prekrasnom mirisu dobro pripremljene pečene guske. Budući da joj je bilo sve hladnije, otišla je do kuta između kuća i noge stavila pod sebe da bi se koliko-toliko ugrijala. Vani je bilo sve hladnije, a nije se mogla vratiti doma jer nije prodala šibice.
Nije voljela svoj dom. Imala je jako strogog oca koji ju je tukao često, iako je bila mala djevojčica. Također, prebivali su gore u potkrovlju koje je bilo nezaštićeno, tako da je hladan zrak prodirao u zatvoreni prostor. Ta kuća bila je hladna. Zasigurno nije to bilo mjesto gdje živi sretna i zadovoljna obitelj.
Budući da joj je bilo jako hladno, odluči zapaliti jednu od šibica. Kada ju je zapalila, pojavila se lijepa svijetlost, tako da se osjećala kao pored nekog kamina. Ipak, šibica se brzo ugasila tako da je taj osjećaj prestao. Opet je snažno osjetila hladnoću.
Odlučila je opet zapaliti šibicu. Pojavi joj se slika stola s porculanom i postavljenim bijelim lijepim stolnjakom na njemu. Zamislila je i pečenu gusku s šljivama. U narednom trenutku, guska je išla ka njoj i trenutak kad je trebala stići do nje, šibica se ugasila i guska nestade. Ostade samo ona blizu hladnog zida zgrade gdje se skrila. Ipak, odlučila je užgati još jednu šibicu. Ovoga puta ugledala je prelijep bor okićen lijepim svijećama i ukrasima. Kada je digla ruke ka svijećama, one nestadoše jer se ugasila šibica.
Sve su se svjećice krenule dizati prema nebu, baš kao zvijezde. Jedna zvijezda je pala i ostavila je plameni trag. U tom trenutku, djevojčica pomisli da je izdahnuo i da je njegova duša krenula put neba i da je to znak. Tada je primijetila baku. Nije željela da nestane, tako da je zapalila sve šibice koje je imala. Povela ju je baka s njom na mjesto gdje nema gladi niti zime.
Ljudi su je sljedećeg jutra pronašli mrtvu, smrznutu, sa prelijepim crvenim obrazima i velikim osmijehom. Komentirali su kako je htjela da se ugrije prije smrti, ali nitko nije mogao znati da je novu godinu dočekalas prelijepim mislima i slikama oko sebe.
Djevojčica sa šibicama je naslov ovoga djela, točnije bajke. Glavnik lik je mala djevojčica koja je prodavala šibice, dok su sporedni likovi baka, otac, dječak, prolaznici. Autor bajke je Hans Christian Andersen.