Alkar Dinko Šimunović
O djelu
U pripovijesti Alkar susrećemo se u prvim poglavljima s nekoliko čobanica koje su u pjesmama govorile više ,,o junaštvu i oružju nego o momcima i ljubavi”. Pred nama se javlja svijet s herojskim tradicijama, a alka je spomen na doba cetinske slave .
U okviru ovog i ovakvog ambijenta iznijeta je povijest ljubavi junačkog harambaše Rašice i njegova sina Salka prema djevojci Marti. Ona se odvija tako da pobjeđuje i osvaja djevojku stariji takmac, koji se ističe hrabrošću i smionošću.
U pripovijesti Alkar, u kojoj se zanosno govori o heroizmu, uspješnije su ocrtana lica kod kojih u punoj mjeri izbijaju elementarna snaga (Rašica), bujnost osjećanja i odrješitost (Marta). Dok je Salko, koji tih svojstava nema, prikazan dosta blijedo, dotle je Rašica opisan živo i u raznolikim bojama. On je junak u čiji je život mlada djevojka unijela nemir, pojačan naročito sukobom ljubavne strasti i očinskih osječaja.
Međutim, Dinko Šimunović nije se zadržao samo na ličnostima takmaca, već je na široj podlozi, nizom impresivnih epskih slika, punih svijetlih tonova, prikazao pozadinu: „bogatu, bujnu, živu cetinsku krajinu”. Prizoru s alkom, koji nije epizodno poglavlje, već središnji dio cjeline, posvetio je osobitu pažnju i opisao ga dramatski napeto i plastično. U zbivanje je upleo također narodne mase, a njihovu pojavu predstavio je u skladu s osnovnom koncepcijom djela. Pisao je o momcima i djevojkama sinjske krajine koji naročito cijene viteške vrline, tako da im je „junačka smrt nešto najljepše na svijetu”.
Sadržaj
Šimunović nije građi prišao kao hladni, objektivni pripovjedač, već ju je izložio poletno i svježe, umnogome poetski. Negdje je više ispoljio epske crte, ali nije prelazio pri tom u epsku naraciju, a negdje lirske, no, u cjelini, ova se dva elementa sažimaju i međusobno upotpunjuju. Ovo se može razabrati već na samom početku djela kod opisa sinjskog polja.
Radnja pripovijetke Alkar Dinka Šimunovića smještena je u Sinjsko polje sto šezdeset godina nakon velike bitke u kojoj su Cetinjani otjerali Turke. U spomen na tu posljednju veliku bitku u Sinju se svakoga ljeta u kolovozu održavala junačka igra alka koju su svi stanovnici Krajine željno iščekivali čitavu godinu.
Ljubav Salka i Marte
Radnja pripovijetke započinje upravo ljeti opisom prostranoga Sinjskog polja, rijeke Cetine i običaja mladića i djevojaka iz sela Begluka. Među tim djevojkama i mladićima Šimunović izdvaja osamnaestogodišnjega Salka, mladića još djetinjeg izgleda i Martu, dvadesetogodišnju beglučku ljepoticu, Salkovu djevojku. Salko i Marta cijeloga se ljeta tajno sastaju u šumarcima oko Cetine. Iako Salkovi prijatelji znaju za njihovu ljubav, ne spominju je naglas budući da je Marta starija od Salka, siromašna je, a i po selu se priča da joj je majka vještica. Osim toga, Salko je iz bogate obitelji, a njegov je otac Rašica okrutni hajduk i poznati alkar. Pričalo se da je svoje bogatstvo stekao u mnogobrojnim borbama s Turcima.
Ljubav Salkova oca i Martine majke
Zanimljivo je da je Rašica u mladosti bio zaljubljen u Stanu, Martinu majku koja je poput svoje kćeri bila ljepotica. Premda je bila siromašna, Rašičini su bogati roditelji, zbog velike sinovljeve ljubavi prema Stani, dopustili njihov brak. No, Stana je oboljela od crnih ospica koje su na njezinu licu ostavile ružan trag i zauvijek je poružnjele. Zbog toga se Stana nije željela udati za Rašicu iako njemu nije smetala njezina ružnoća.
Stana se udala za siromašnoga Iliju, a Rašica je oženio Lucu, bogatu djevojku s velikim mirazom. Luca ga je voljela i rodila mu je sina Salka, ali Rašica nije mogao izdržati život sa ženom koju ne voli pa se otišao boriti protiv Turaka, izbivajući iz kuće sve dok mu žena nije umrla.
Stanu su zbog nagrđenoga izgleda i povučenosti u selu počeli smatrati vješticom i optuživati je za sve nevolje koje bi snašle selo.
Rašica se nakon Lucine smrti vratio u Begluk, ali je živio samačkim životom. Osjećao je krivnju i grižnju savjesti zbog svojega ponašanja prema Luci pa je često odlazio sa sinom na njezin grob.
Rašica i Marta se zaljubljuju
Prilikom jednog takvog odlaska na groblje susreo je tada šesnaestogodišnju Martu koja ga je podsjetila na njegovu neostvarenu ljubav iz mladosti jer je Marta bila preslika svoje majke. Od tada je Rašica gajio velike simpatije prema Marti. Toga ju je ljeta počeo dočekivati na osamljenim mjestima računajući da je svakim danom sve starija i da je, unatoč ljepoti, nitko ne želi za ženu zbog siromaštva i majke vještice. Rašici to nije smetalo. Znao je i da se Salko sastaje s njom, ali nije vjerovao da se radi o ljubavi i da bi se Salko tako mlad ženio.
Marta se nije opirala sastanicima s Rašicom i iako joj je Salko bio drag, Rašica joj je bio draži i sve je češće izbjegavala susresti se sa Salkom.
Sukob oca i sina
Salko je mislio da ga ona izbjegava jer smatra da je on ne bi oženio. Stoga je odlučio tražiti od oca da za njega ode isprositi Martu i da mu dopusti trčati alku. Čuvši za sinovljevu odluku o ženidbi s Martom, Rašica je pobjesnio i istukao sina. Također mu nije dopustio da bude alkar, i umjesto da bude alkar Salko se morao zadovoljiti ulogom momka.
Marta je saznala za sukob oca i sina. Znala je da je obojica vole, i ona je voljela njih, ali različitom vrstom ljubavi. Salka je voljela kao brata i prijatelja, a Rašica je za nju bio oličenje muškosti i zanosila se misleći na njegov zagrljaj. No, nije to pokazala Rašici koji se, vjerujući da ona ipak voli Salka, povukao i dopustio sinu ženidbu s Martom, ali je ostao pri odluci da će on sam trčati alku.
Trčeći alku Rašica je neprestano pogađao „u sridu“ izazivajući u publici sve veće oduševljenje. Osobito je Rašičinim uspjehom bila oduševljena Marta. Salko je to primijetio i postalo mu je jasno što ona osjeća prema njegovu ocu.
Marta odbija Salka
Navečer, dok se s prijateljicama vraćala kući, Marta susreće Rašicu, pada mu u zagrljaj i priznaje mu da se nikada neće udati za Salka dajući mu do znanja da voli njega.
Nakon nekoliko dana o svojoj odluci obavijesti i Salka koji smatra da je za sve kriva alka. Mislio je da se Marta zaljubila u njegova oca zbog alke. Bijesan i odlučan da će i on trčati alku Salko odlazi na Tičiju glavicu. Priviđaju mu se Marta i otac u zagrljaju, njihova svadba puna alkara. Bjesomučno trči kroz šikaru i nestaje da se više nikada nije točno saznalo za njega.
Rašica i Marta su se vjenčali, a Salka nije bilo. Ljudi su noću povremeno čuli neke glasove i urlike, osobito prve bračne noći Rašice i Marte, govorilo se da su ga vidjeli kako kao alkar trči s nekim kopljem po alkarskom polju i kako noću obilazi oko Martine kuće. Ljudi su počeli tražiti Salka, a kada ga nisu našli, optužili su Stanu da je ona kriva za njegovo ludilo i da ga je ona ubila.
Stana je suseljanima konačno ispričala tužnu priču o Salkovoj, Martinoj i Rašičinoj ljubavi i o pravim razlozima Salkovoga ludila.
Ljubav je djevojke kao alka…
Beglučani su okrivili Martu, a ona je, braneći se, rekla da je postupila prema svojim osjećajima i da bi svaki drugačiji njezin postupak bio laž i da bi, da se udala za Salka, svaki dan živjela u laži. Suseljani su joj povlađivali osim nekolicine starijih ljudi koji su smatrali da djevojka ne može sama izabrati muža, bez obzira na ljubav. Zaključili su da je ljubav djevojke kao alka, dvojica je ne mogu imati, a dobit će je onaj koji je bolji.
I tako su u selu svi zaboravili na Salka osim Rašice koji ga je uzaludno posvuda tražio.
Sljedeće godine u kolovozu skupilo se mnogo ljudi na alkarskom polju iščekujući da će kao i prošle godine u alci sudjelovati i Rašica. Svi su bili razočarani i ljuti kada se on nije pojavio. No pojavio se nepoznat mladić, bijedno odjeven na mršavu crnu konju sa štapom za tjeranje volova u ruci. Trčao je prema alci i uspio pogoditi „u sridu“. Mnogi su u njemu prepoznali Salka. I priča o njegovom životu i nesretnoj ljubavi počela je kružiti među ljudima. A on je nastavio lutati i pričati kako će nakon očeve smrti i pobjede u alci oženiti Martu. A za ljude je umjesto luđaka postao alkar.
Likovi u pripovijesti Alkar
Marta
Marta je tamnokosa i tamnooka beglučka ljepotica dugih trepavica čijem su se lijepom stasu svi divili. Lijepo se odijevala i mirisala mladošću i zdravljem. Svoju je ljepotu naslijedila od majke Stane i upravo ju je zbog te sličnosti s majkom primijetio Rašica i zaljubio se u nju.
Martina je obitelj bila siromašna. Majka joj se nakon bolesti udala za seoskoga siromaha Iliju s kojim je imala dvije kćeri. Zbog siromaštva nije mogla računati na udaju iako je bila lijepa i mnogim se mladićima sviđala. Osim toga, mladići su zazirali od njezine majke koju su smatrali vješticom. Tako je u svojoj je dvadesetoj godini još uvijek bila neudana pa su je već počeli prozivati starom curom.
Marta je razapeta između ljubavi prema Rašici i osjećaja odgovornosti i sažaljenja prema Salku. Svoju ljubav prema Salku doživljava kao bratsku i prijateljsku ljubav, drag joj je kao nekakav simpatični dječak. Žao joj je zbog njegove patnje i nesretne ljubavi prema njoj i zbog toga i sama pati. Rašica joj se sviđa kao muškarac. Sviđa joj se njegova snaga, odlučnost, gotovo okrutnost. Njoj je trebao muž kojega će se bojati i koji će joj biti autoritet. Salko ne bi mogao biti takav muž jer je premlad i djetinjast. Rašica je imao upravo te osobine: bio je zreo, oštroga pogleda, čvrstih stavova, odlučan. To je u Marti izazivalo opijenost.
Marta je odlučna i iskrena osoba. Uvjerena je da se mora ponašati u skladu sa svojim osjećajima bez obzira što će to njezina okolina osuđivati. Ona brani svoje pravo na ljubav i na vlastiti izbor iako je u to vrijeme bilo nezamislivo da žena ima svoje stavove i da sama bira muža, već se morala udati po izboru svojih roditelja. No, Marta je bila drugačija. Ona smatra da bi udajom za Salka zauvijek živjela u laži i da bi tajeći svoju ljubav prema Rašici, svakodnevno varala Salka, a ona to ne želi.
Svojom iskrenošću i poštenje izaziva poštovanje svojih suseljana.
Rašica Crnošija
Rašica je tamnoputi pedesetogodišnjak, mrkoga i strogog izgleda. Njegova muževna snaga osobito dolazi do izražaja kada se na svojem vrancu pojavljuje na alci, bogato i lijepo odjeven u alkarsku odoru.
Potomak je bogate obitelji i u životu je navikao da je sve po njegovom. Nakon raskida sa Stanom, koja se zbog unakaženosti izazvane bolešću ne želi udati za njega iako to njemu ne smeta, ženi se bogatom Lucom i u tom braku bez ljubavi rađa mu se sin Salko.
Odlazi u hajduke i postaje poznat po svojoj okrutnosti u borbi s Turcima. Kući se vraća nakon Lucine smrti još bogatiji zbog plijena koji je osvojio u napadima i pljački na turskom području. Nagle je naravi, često i okrutan, čak i prema Salku. Ne zanima ga što o njemu misle Beglučani. Iako voli sina, ne dopušta mu sudjelovanje u alci. On sam trči alku u kojoj pokazuje iznimnu vještinu i pobjeđuje. Njegova ljubav prema Marti pobjeđuje njegov osjećaj dužnosti i sažaljenja prema sinu. Sretan je kada Marta izabire njega, ali nakon vjenčanja s Martom i Salkova nestanka, on odlazi u potragu za njim i ne sudjeluje u sljedećoj alci.
Salko
Salko je osamnaestogodišnjak, fizički jak, vrlo lijep, ali još uvijek dječačkoga izgleda i plahe naravi. Sramežljiv je i vrlo osjećajan. Potpuno je predan svojoj prvoj ljubavi. U odnosu prema Marti potpuno je ponizan, a ni u odnosu s ocem ne pokazuje odlučnost, osim u trenutku kada mu izjavljuje da će se oženiti Martom. Prepušta se očevoj odluci da neće trčati alku. Upravo to nesudjelovanje u alci smatra razlogom što je izgubio Martu. Nije uspio pokazati da je pravi muškarac, lijepo odjeven, na rasnom konju, vješt i moćan.
Njegova osjećajnost, poniznost i dobrota u neskladu su s okolinom u kojoj živio, a u kojoj muškarac mora biti snažan, grub i odlučan. Zbog toga i zbog neuzvraćene ljubavi je poludio.
Da bi se dokazao, dolazi na mršavom konju, u dronjcima, smiješno odjeven i štapom pogađa alku te dokazuje da može biti alkar. Njegova tužna sudbina rastužuje njegove suseljanje, izaziva sažaljenje i razumijevanje. No, brzo ga zaboravljaju. Ipak, samo onaj koji je jači, spretniji i moćniji može pobijediti u alci i dobiti djevojku. Salko je uvjeren da će, nakon očeve smrti, pobijediti u alci i oženiti svoju maćehu.