Matijaš Grabancijaš dijak Tituš Brezovački
O djelu
Djelo Matijaš Grabancijaš dijak je komedija tiskana 1804. godine. 12. veljače 1804. godine prvi puta je prikazana u Zagrebu, u kraljevskom plemićkom konviktu.
U predgovoru autor objašnjava svrhu njegovog djela, a to je shvaćanje značenja obrazovanja za pojedinca i društvo i njihov napredak, te prikaz vrijednosti morala nasuprot ljudskim manama kroz iznošenje istine.
U djelu je prikazana zagrebačka građanska i malograđanska stvarnost u vremenu oko 1800. godine.
Nedostaci su nepovezana radnja i lik Matijaša koji nije realan, prednost su humor i bogat kajkavski jezik.
Sadržaj
Krznar Vuksan posjeti svog susjeda, postolara Smolka koji je tužan jer je njegova žena počinila samoubojstvo vješanjem o stablo kruške.
Vuksan mu pokušava pružiti utjehu govoreći mu kako je sada slobodan od „hižnog nemira“.
Tada se pojavljuje Matijaš Grabancijaš dijak, te nakon što su se upoznali, započinju razgovor o stanju u Hrvatskoj, o tome kako nikoga nije briga za pravdu i istinu, a da je licemjerje, udvorništvo i karijerizam svugdje prisutno.
Nakon što Vuksan sazna da Matijaš sve može saznati iz računa i zvijezda, zamoli ga neka mu kaže više o događajima iz njegove prošlosti.
Opisao ga je kao problematičnog i sklonog kriminalu, isti opis dobije i postolar Smolko. Vuksan je otišao, a Smolko počne Matijaša uvjeravati kako od vraga može dobiti veliki novac.
Matijaš ga je pokušao uvjeriti da to nije moguće, ali nije u tome uspio, te ga odluči kazniti i detaljno mu „objasni“ što točno treba učiniti kako bi taj novac dobio.
Prvi čin završio je tučnjavom Smolka i šegrta, a sve zbog toga jer se nisu mogli složiti kako će raspodijeliti novac kada ga dobiju od vraga.
Na početku drugog čina, prvi prizor, Smolko se žalio da je umjesto novca od vraga dobio batine i da je zbog toga tri tjedna ležao u krevetu. Vrag koji ga je istukao bio je zapravo prerušeni Matijaš.
Smolkov monolog prekinuo je dolazak pravdoznanca Jugoviča, mladog plemića, koji je kod njega došao kako bi naručio izradu čizama.
Pridružio im se i Matijaš, te razgovaraju o tome kako mladi u slobodno vrijeme radije odlaze na ples, a trebali bi ići u crkvi, te kako je takvih mladih sve više, osuđuju njihovo ponašanje.
Jugovič isto poželi saznati što Matijaš sve može reći o onome što mu se dogodilo u prošlosti. .
Matijaš kaže kako je on lažljivac, besposličar, po svome ponašanju uopće nije plemić, a Jugović ga zamoli za pomoć kako da isprosi Vuksanovi kćer za ženu, koja je bila imućna jedinica.
Matijaš ga odluči naučiti pameti, te mu daje savjet da pod jezik stavi travu, a ona će ga učiniti nevidljivim, Matijaš će razgovarati s Vuksanom, a on će biti neprimjetan.
Matijaš sve kaže Vuksanu, koji će se praviti da uopće ne primjećuje Jugoviča dok budu razgovarali. Vuksan tijekom razgovora o Jugoviču kaže sve najgore, a on mu se odluči osvetiti, Matijaš pristane da mu u tome pomogne.
Treći čin događa se u krčmi, gradski službenici Veselkovič, Koprinovič, Pisarovič i Jugovič zajedno piju.
Matijaš dolazi u krčmu, ali se prerušio u trgovca koji dolazi iz Banata.
Društvo primijeti njegovo bogatstvo, te ga pokušaju prevariti na kartama.
No, Matijaš je odnio pobjedu, a oni izgubili sav novac, te ih odluči još kazniti. Pisarovič postane potpuno crn u licu, Koprinoviču izraste dugi nos, Veselkovič dobije svinjsku glavu, a Jugovič magareću. Matijaš postane kostur i nestane.
Matijaš je omogućio Jugoviču priliku za osvetu krznaru Vuksanu. Dogovorili su se za još jedan razgovor, a Vuksan se skrio u vreću za sušeni bakalar.
On je znao kako se u vreći nalazi skriven Vuksan te je počeo udarati štapom po vreći, a pri tome je i govorio ružne stvari o Vuksanu i njegovoj kćeri.
Posljednji prizor u komediji je prikaz društva koje je opljačkano i nasamareno. Matijaš ponovno drži govor o grijesima koje su počinili i kazni koja ih je snašla.
Likovi
Matijaš Grabancijaš dijak – glavni lik, grabancijaš je naziv za đaka koji je završio12 bogoslovnih škola, a tada i 13., vilenjačku, te da ima znaje o raznim čarolijama
Vuksan – bogati krznar, problematičan i sklon kriminalu, na kraju mu se Jugovič uspio osvetiti
Jugovič – lažljivac i besposličar, plemić koji svojim ponašanjem uopće ne otkriva svoje plemićko podrijetlo, pokušava isprositi imućnu Vuksanovu kćer jedinicu